zidao je tu i gradio tko je stigao: velike državne firme, hotelska poduzeća, narodna armija, direktori i proleteri, gastarbajteri, privatnici, povratnici, poduzetnici, generali, pješadinci, domaći i stranci, pedeset godina odjekivala je jadranskom obalom škripa mješalica za beton, cviljenje dizalica, eksplozije mina, brundanje kamiona i revanje pretovarenih Renaulta “četvorki”: niknuli su na nekoć netaknutoj obali cijeli hotelski gradovi, čudovišni grozdovi betonskih nastambi, zemljani nasipi, parkirališta, restorani, hoteli, apartmanska naselja i etno sela s jacuzzijima i privezištima za jahte.
Objasniti ću jedan zanimljiv model, za koji sam saznao u Holandiji, a koji, malo adaptiran, smatram da je izuzetno primjenjiv u Bosni i Hercegovni. Naime, u Holandiji je, na spoznaju da je vlast "stara" - tačnije, da su u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, ljudi prosječne starosti 40+ godina - formirana organizacija čiji je osnovni zadatak i cilj da "podmladi" politiku Holandije. Politika se kreira u zakonodavnoj vlasti, a vrlo je prirodno i jasno da interese i potrebe mladih ne mogu razumjeti, zastupati ljudi koji imaju više od 40 godina.
Barba Nikota je sijo do mog dida i mašijo se za fregulicu sira. Barba Brunota je njega pitao: „Onda, Nikota, kojim dobrom?“ Barba Nikota je rekao: „A došli su te neki turisti prijavit u panduriju! Da in nisi tija izdat prazan aparpman!“ Barba Brunota je pitao: „N bava? A šta su rekli, majketi?“ Barba Nikota je rekao: „Da nisu sigurni jesi ih odjeba zato šta su Srbi il zato šta nisu Slovenci!“ Barba Brunota je rekao: „Pa jesi in reka da je to isti klinac?“ Barba Nikota je rekao: „A naravski da jesan! Ima tupog svita, nemoš virovat!“
Pre nedelju dana napustio sam Hong Kong, kada je postalo jasno da su mi bezbednost i sloboda ugroženi jer sam otkrio istinu. Svoju trenutnu slobodu dugujem zalaganju prijatelja, novih i starih, moje porodice, i drugih ljudi koje nikad nisam upoznao i verovatno nikad neću. Poverio sam im svoj život, i oni su to poverenje uzvratili verujući u mene, na čemu ću im zauvek biti zahvalan.
U trenutku dok se Evropa suočava sa ekonomskim problemima i krizom identiteta vodeći italijanski intelektualac u razgovoru za talijanski list La Stampa poziva na veću razmjenu ljudi među evropskim državama...
Shvatam da je vrlo teško danas u Srbiji govoriti o desnici, jer taj ideološki prostor niko strasno ne prisvaja. Sve je u sekundarnim diskurzivnim strategijama, od sistematskog napada na gej kulturu pa do sumnjive upotrebe pridevske zamenice “naš” uz neki važan i/ili simbolno opterećen pojam.
Najzad su gospodari ove takozvane države skontali da sto tisuća opljačkanih građana, plus djeca, plus unuci, može biti snaga koja će razvaliti mostove, krenuti prema njihovim dvorcima i zapaliti ih. Sto tisuća građana diglo je kredit u švicarcima. Neka svatko od tih nasretnika(nas nesretnika) ima oca, mater, ženu ili muža, dijete, u nekoliko je godina deset posto stanovništva ovoga u čemu živimo dovedeno na prosjački štap.