Olakšavala sam se u mnogim evropskim zemljama i u onima iz Regije.
Srbi ženu koja čisti zahode zovu “babasera”. Ne sviđa mi se to pa onda
uvijek kad sam u Beogradu simpatičnoj “babaseri” platim duplo. U Zagrebu
se “babesera” zove “klozetfrau”. Žena maše metlom ili čisti kabinu, na
stoliću stoji tanjurić, ti baciš koliko “frau” kaže i ni na kraj pameti
ti nije da u tim trenucima misliš na Domovinu.
Ni izvan Regiona nije mnogo drugačije. U Njemačkoj, Austriji i Italiji u
zahodima u kojima moraš “seri” ili “frau” dati pola eura nitko od tebe
ne traži da pišaš ili sereš u slavu zemlje u kojoj čučiš. Sve je izvan
Hrvatske nekako divlje opušteno, onako kako je to do pred neki dan bilo i
kod nas. Nema više. Prošo voz!
Postali smo civilizirana zemlja. U Hrvatskoj se mora registrirati
svako sranje i pišanje. “Klozetfrauen” diljem Lijepe Naše svim
seratorima, seratoricama, pišačicama i pišadorima uručuju račun koga ovi
moraju sačuvati. Pozdravljam akciju ministra Linića ali zašto ne učini
nešto da oni koji seru dobiju specifikaciju usluge koju su platili?
Na računu ne piše koju je “vrstu usluge” mušterija platila. Da li je
korisnik pustio iz sebe zlatni mlaz ili hrpu dreka? Nije vidljiva ni
“količina” koju su on ili ona izručili u školjku da bi Hrvatskoj bilo
bolje. Tko će odgovarati za to? Da se neki mafijaš na tržnici usudi
izdati račun na kome piše “banane” a mušterija od njega kupi jagode
zatvorili bi mu butigu i platio bi bar trideset tisuća kuna globe.
Ne smijem ni pomislit kako bi prošao izdajnik koji bi u rubriku
“količina” ukucao pola kilograma a od nas tražio da mu platimo kilogram.
Mušterija bi istoga trena nazvala Linića jer svako varanje Domovovine
znači “manje penzije”, “manje vrtića”, “manje socijalne pomoći”. On bi
odmah prekinuo godišnji i u udarnom terminu Haertea imenom i prezimenom
prozvao zločinca i prokleo mu rod i porod.
Zato je krajnje vrijeme da žene koje izdaju račune u hrvatskim javnim
zahodima dobiju vage. Zašto bi one jedine u zemlji bile van kontrole?
Cijene usluga morale bi se pod hitno uskladiti sa količinom isporučene
robe. Nije isto kad netko posere kilogram tople vage a drugi iz sebe
jedva istisne kozji brabonjak. Možda je to pravi recept kako da Hrvatska
izađe iz krize. Svatko bi trebao platiti onoliko koliko je zasrao.
Tekst preuzet sa bloga autorke