Sudija i pisac Miodrag Majić u BUKA podcastu govori o tome zašto je propaganda protiv studenata naišla na otpor njihovih porodica, upozorava na pokušaje ljudi iz prethodnog režima da sačuvaju pozicije i objašnjava zašto su za promjene potrebne temeljne reforme pravosuđa i službi bezbjednosti.
Godinama možete diskreditovati čovjeka kojeg građani poznaju samo s televizije. Međutim, kada iste optužbe usmjerite prema njihovoj djeci, propaganda nailazi na sasvim drugačiji odgovor. Tako sudija i pisac Miodrag Majić u razgovoru za BUKA podcast objašnjava jednu od slabosti vlasti Aleksandra Vučića u suočavanju sa studentskim pokretom.
Majić navodi da optužbe protiv njega nekome ko ga lično ne poznaje mogu djelovati uvjerljivo samo zato što ih izgovara predsjednik države. Sa studentima je, kaže, nastao problem za takvu propagandu.
„Sada je prvi put režim morao da se obračunava sa nekim iz tvoje kuće.“
Student je nečije dijete, unuče, brat, sestra ili komšija. Roditelj koji svakog mjeseca izdvaja novac za školovanje svog djeteta teško će prihvatiti tvrdnju da je ono strani plaćenik.
„Tu je propaganda režima koja je fenomenalno funkcionisala prema ljudima koji ne znače ništa u tim kućama i nisu im ni rod ni bilo šta drugo, naišla na bedem“, kaže Majić.
Upravo u tom sudaru između televizijske slike i ličnog iskustva vidi prve pukotine.
„I tu su ljudi počeli pomalo da shvataju da režim ozbiljno laže, da stvara jednu ozbiljno nakaradnu sliku.“
Novi Pazar kao poraz politike podjela
Majić smatra da su studenti, uz obilazak gradova i sela, donijeli energiju koja je mijenjala atmosferu u društvu. Posebno izdvaja njihove susrete s građanima Novog Pazara.
„Ta slika koja je otišla iz Novog Pazara o tome da mi možemo ovdje da živimo u normalnosti, u ljubavi, u prijateljstvu je bila dovoljna što se mene tiče.“
U tome vidi udarac politici koja je svoj opstanak gradila na proizvodnji neprijatelja i podjela.
„To je bio najdublji poraz tog režima koji je decenijama sebe podizao na mržnjama, na podelama.“
„Svi su se navodno preko noći probudili“
Govoreći o promjenama u Srbiji i talasu hapšenja, Majić upozorava da izborna pobjeda predstavlja tek prvi korak. Sljedeći je preuzimanje odgovornosti za upravljanje državom i izgradnja institucija koje rade u interesu građana.
S rezervom gleda na naglu aktivnost institucija i medija koji su prethodno godinama ćutali.
„Dakle, svi su se navodno preko noći probudili. Ja ne verujem, naravno, u to.“
Prema njegovoj ocjeni, dio ljudi na pozicijama pokušava da se prilagodi novim okolnostima i sačuva vlastiti uticaj.
„Mislim da ono što trenutno se dešava u Srbiji je zapravo pokušaj tih ostataka prethodnog režima koji još uvek zauzima pozicije da se, kao i mnogo puta ranije, kao što nas i istorija uči, što je moguće manje vidljivo presvuče i sačuva u ovakvim vremenima.“
Upozorava i da hapšenja moraju biti zasnovana na ozbiljno pripremljenim predmetima. U suprotnom, postupci mogu završiti neuspjehom pred sudom.
Odgovornost za godine ćutanja
Majić smatra da pravosuđe tek očekuje ozbiljna procjena odgovornosti ljudi koji su svojim postupanjem ili propuštanjem da djeluju doprinijeli stanju u društvu.
„Društvo nikada ne bi ovako potonulo da je pravosuđe makar i delom vršilo svoju funkciju, prvenstveno mislim na tužilaštvo, ali i na sud.“
Kada govori o lustraciji, naglašava potrebu da se utvrdi ponašanje javnih službenika koji su bili u prilici da spriječe kriminalizaciju institucija.
„Odnosno, umesto da budu pretnja ljudima koji čine krivična dela, bave se korupcijom, sarađuju s mafijom, a u vlasti su, oni su bili njihova zaštita. Sa takvim ljudima se ne može ići dalje u reformu.“
Jednako važnom smatra reformu službi bezbjednosti. Upozorava da promjena rukovodilaca neće biti dovoljna ako opstanu mehanizmi uticaja, pritisaka i ucjena.
„To je država bila i ostala u državi“, kaže Majić.
Dobri ljudi u zlim vremenima
Razgovor u BUKA podcastu počinje književnošću i Majićevim novim romanom „Priznanje“. Kroz priču o mladom tužiocu koji pokušavajući da pomogne ulazi u splet skrivenih interesa, Majić se ponovo bavi odnosom pojedinca, institucija i službi bezbjednosti.
Govoreći o romanima „Ostrvo pelikana“ i „Pod tuđim suncem“, objašnjava da ga privlače sudbine ljudi koji shvate da vrijednosti u koje su vjerovali više ne važe.
„Mene generalno zanima priča jednog, ajde da tako kažemo, generalno dobrog čoveka u zlim vremenima.“
U razočarenju svojih junaka prepoznaje i iskustvo generacije kojoj pripada. Rat, odlasci i raspad sistema vrijednosti obilježili su njihove živote, ostavljajući ih pred pitanjem čemu ostati vjeran i kako nastaviti dalje.
„Pojedinac ne može da pobedi sistem“, kaže Majić, dodajući da ga može izazvati i pokušati okupiti druge.
Pisanje mu je, objašnjava, otvorilo prostor da progovori o onome što je tokom godina saznavao, a što kroz sudijski posao nije mogao dovoljno da saopšti.
„Kroz fikciju možete puno toga da kažete što znate, a za šta nemate možda dokaze u konkretnom trenutku.“
Uprkos teškim sudbinama svojih junaka, u pričama ostavlja mjesto za nadu. Tu nadu povezuje i s ljudima koji su napustili zemlju jer više nisu mogli da podnesu život u nepravdi.
„Većina njih bukvalno čeka povod da se vrati.“
Cijeli razgovor s Miodragom Majićem pogledajte u BUKA podcastu.