Duhovnu fizionomiju ovoga vijeka nije tako presudno sa-odredila Heideggerova filozofija, za koju se s pravom može pitati da li uopće postoji (Jean Beaufret), nego ju je sa-odredilo Heideggerovo mišljenje. To mišljenje posjeduje samo njemu svojstven kvalitet bušenja koji, kad bi ga se htjelo jezički shvatiti i dokazati, leži u tranzitivnoj upotrebi glagola ”misliti”. Heidegger nikada ne misli ”o” nečemu, on misli nešto.
– A onda je opalio grički top, pa se Obama dodatno osokolio… Ne pričaj gluposti, trafikant! Pratiš li ti uopće vijesti? Jesi li čuo da i Obama odustaje od napada pod uvjetom da sirijske vlasti prihvate ruski prijedlog i svoje kemijsko oružje doista stave pod kontrolu međunarodne zajednice?
Zvao me u utorak u dva iza ponoći Klepo. Ne znate vi Klepu, Klepo je veliki hajdukovac i samo malo manji Bosanac. I ima taj običaj, zovne u gluho doba noći kad god igraju Hajduk ili Bosna i Hercegovina.
U knjizi 9-11, citirao sam zaključak Roberta Fiska da su “strašni zločini” 9.11. počinjeni sa izopačenom surovošću,” što je tačna ocjena. Međutim, korisno je imati na umu da su zločini mogli biti i mnogo gori. Pretpostavimo, na primjer, da je napad išao tako daleko da je bombardovana Bijela kuća, ubijen predsjednik, nametnuta brutalna vojna diktatura koja ubija hiljade i muči desetine hiljada ljudi i da je uspostavljen međunarodni teroristički centar koji pomaže da se nametnu slične torture i teror u drugim državama i da se izvede međunarodna kampanja atentata; i kao ekstra bonus, da dovedu tim ekonomista – nazovu ih “dečki iz Kandahara” – koji brzo uvedu ekonomiju u jednu od najgorih depresija u istoriji. To bi, jednostavno, bilo mnogo gore nego 9/11.
I tu stupa na scenu naš brOto, antiheroj, dječijeg lica. BrOto, okupira pažnju, makar na deset dana. BrOto, kao apaurin pomaže da se premosti još koja noć ludila u vječno luzerskoj, promašenoj, potlačenoj i opljačkanoj BiH.
Nacija je uvijek prikucana za sadašnjost preživljavanja, pa nije nikakvo čudo da su bh. političari listom i temeljito lišeni bilo kakve političke vizije. To se zgodno uklapa sa njihovim porivima da sebi nagrabe dok još ima, pošto ovo neće dugo trajati—izvjesnost gore budućnosti i kleptokratija usko su povezani.
Za našu Vladu rat je možda gotov, ali za nas nije!, izjavio je novinarima Krunoslav F. (37), predsjednik Stožera za obranu hrvatske Dalmacije, koji je proteklog vikenda u Pisku kraj Omiša čekićem razbio više od četrdeset tabli na njemačkom i talijanskom jeziku, uglavnom s natpisima “Zimmer frei“ i “Camare“, ali i one kojima su se turistima nudili “schnapps“ i “prosecco domestico“.
Ideja da bi „naši dečki“ (ako ministrovu frazu čitamo onako kako je mišljena, u nacionalnom ključu) trebali i u mirnodopskim okolnostima predstavljati homogenu skupinu, strukturu osuđenu na jedinstvo i posvećenost zajedničkoj ratnoj misiji, zapravo je dosljedno provedena u djelo. Čak je i umirovljeni pripadnik specijalne policije Stevan Culej, nakon puštanja iz kratkotrajnog pritvora, našao za shodno umiriti prosvjednike: „Bilo je sve u redu, jer sve su to moji prijatelji.“