Nebojša Bumba, umjetnik: “Umjetnici su često bili prvi koji su kritikovali društvo i sistem, tražili promjene. Umjetnost i umjetnici su, kao i svi ostali u BiH, letargični, uljuljkani u sivilo i bez nade. Nisu spremni da preuzmu odgovornost i da ne čekaju nekakvog “deus ex machina” koji će da se pojavi i donese rješenje za sve probleme. Neće se pojaviti! Svako je dužan da napravi iskorak, da svoj doprinos i gradi ono što je u njegovoj moći. Umjetnost u tom procesu može da prednjači, da povuče druge za sobom. Napravi promjene i ostavi trag da se to dogodilo. Ali kao da svi čekamo da neko drugi utaba stazu umjesto nas, a mi samo da tuda lagodno prođemo. To nije umjetnost, umjetnost je borba.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/21256/svako-je-duzan-da-napravi-iskorak
Aleksandar Pejaković, pozorišni reditelj: “Ništa se nije promijenilo tokom zadnjih pedeset godina kada su upitanju oni koji vladaju, jedino je narod postao nekako ravnodušniji prema sadašnjim korumpiranim rukovodiocima. Da ne postoji mogućnost zloupotrebe masovnih okupljanja, onda bi protesti bili dobro rješenje za borbu protiv mita i korupcije, jer ne vjerujem da bi se od jaja i paradajza mjesecima mogli oprati svi rukovodici, počevši od predsjednika mjesnih zajednica do šefova država. Međutim, čak i da protesti uspiju, promijenjeni bi bili samo oni koji uzimaju. A šta je sa nama koji dajemo mito? Kako sebe da izliječimo od toga?
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/20657/o-kruzenju-mededa-u-politici
Stevo Havreljuk, predsjednik Saveza nacionalnih manjina RS: “U BiH je neriješeno mnogo toga u vezi sa nacionalnim manjinama, počev od našeg predstavljanja pa sve do samog broja pripadnika nacionalnih manjina. Vrlo je diskutabilan broj – koliko ima nacionalnih manjina u BiH i koje su to. Ovdje se svako može deklarisati kako god želi. Čas je konstitutivan, čas je nacionalna manjina, a nekad i nacionalno neopredijeljen, dakle nema nekog sistema kojim će odrediti ko pripada kome. Pošto BiH uglavnom funckioniše na nacionalnim principima, jako je bitno da nacionalne manjine budu tako i predstavljene.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/15773/u-bih-se-svako-moze-deklarisati-kako-hoce
Armina Galijaš, istoričarka sa Univerziteta u Gracu: “Banjaluka je samo jedan primjer transformacije bh. društva, koja je bila brza, kompleksna i temeljita, te od tog multietničkog društva stvorila monoetnička. Bh. društvu su nametnute etničke matrice po kojima ono danas (ne)funkcioniše, prvenstveno na političkoj razini. Ističem političku razinu, jer ne smijemo zanemariti i svakodnevnicu koju ja ne vidim tako crnu. Mislim da na toj svakodnevnoj razini, situaciju treba prihvatiti onakvom kakva jeste, ne jurišati na vjetrenjače, ne očekivati previše, jer politička situacija to ne dozvoljava, nego kao pojedinac djelovati najbolje što je moguće u datom okviru. Opustiti se i bez straha gledati kako vlastiti život poboljšati. Onda se može očekivati i konsenzualni napredak za sve.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/22987/banjaluka-ce-zivjeti-bolje-ako-prihvati-svoju-proslost-
Damir Imamović, muzičar: “Treba nam redefiniranje pojmova naše kulture. Ne možemo prevazići etnonacionalizam bez jednog takvog redefiniranja. Mi još uvijek našu kulturu mislimo u terminima koje nam je zadao romantizam devetnaestog vijeka. To onda neprestano proizvodi i devetnaestovijekovnu politiku: onu koja misli da kulturu drži u šaci zato što godišnje potroši par miliončića za pravljenje festivala… Političari ne shvataju da se kultura ne svodi na to. Kako bih to rekao, oni trče sprint, mi trčimo maraton. Mi se suštinski ne razumijemo.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/24854/damir-imamovic-mi-se-sa-politicarima-sustinski-ne-razumijemo
Nataša Tešanović, direktorka Alternativne televizije: “Voljela bih da budem optimistična i da se po tome razlikujem od vaših dosadašnjih sagovornika, ali ako stanje u medijima lošim ocjenjuju književnici i analitičari, dakle ne samo neposredni akteri medijskog života, onda šta mi, koji to jesmo, treba da kažemo? Sve zavisi od toga sa čim poredite. Ja ne bih poredila sa ratnim vremenima, i o tome je jedan od vaših prethodnih sagovornika dosta dobro govorio. Ako poredimo sa zemljama u okruženju, tu možemo dati različite ocjene. Skoro su bila neka istraživanja koja Bosni i Hercegovini daju bolje ocjene nego recimo Srbiji ili Crnoj Gori, ali u odnosu na ono što smo imali unazad četiri, pet ili deset godina, ja se moram složiti. Svjedočimo jednom popriličnom haosu u kompletnom medijskom okruženju, koje je nažalost samo preslikana slika društva kakvo je danas u Bosni i Hercegovini.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/21041/natasa-tesanovic-svjedocimo-potpunom-haosu-u-medijima
Tanja Topić, politička analitičarka iz Fondacije Fridrich Ebert Stiftung: “Ja sam lično zaprepaštena pojačanim govorom mržnje. Možda ga ne moramo nazvati govor mržnje, ali postoji jedan jako prljav jezik u medijima. Rekla bih da je medijski prostor, kao i kompletan javni prostor, prilično zatrovan. Jako je zaprljan. Način komuniciranja koji svakodnevno doživljavamo u medijima je nešto što zaista ide silaznom putanjom. Imali smo jedan sjajan period u kojem je djelovala upravo Regulatorna agencija za komunikacije, koja je uvela red u elektronske medije, gdje se sankcionisao govor mržnje, koji je poticao netrpeljivost prema različitim vjerskim, nacionalnim zajednicama i slično. Ono što je drugi zabrinjavajući trend u posljednjih nekoliko godina jeste neskriveni politički uticaj koji pojedine političke partije imaju na određene medije.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/21131/u-medijima-dominira-strah
Danijela Majstorović, docentkinja na Filološkom fakultetu u Banjaluci: “Naš student protestuje samo kada mu treba aprilski rok. Naš student ne protestvuje kada mu je onemogućen pristup radovima i žurnalima drugih kolega i koleginica. Sa druge strane, ja radim sa mladim ljudima i ima svakakvih studenata. Mogu da se pohvalim da na svakoj godini postoji grupa mladih ljudi sa kojima je divno raditi i sa kojima se radi. Pri tom ne govorim o nekoj masovnoj pojavi, nego o grupi studenata.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/21515/kad-bismo-revidirali-doktorate-ne-bi-imao-ko-da-predaje-studentima
Miodrag Živanović, profesor filozofije na Fakultetu političkih nauka: “Koliko ja znam, situacija u medijima ne može biti puno drugačija od one opšte situacije u društvu, jer mediji nisu pod staklenim zvonom, dakle nisu izolovani od svega onog što se događa. Otuda i dolazi do tih doista ozbiljnih i teških problema. Mediji ne utiču na profiliranje javnog mnijenja, već na profiliranje više javnih mnijenja u Bosni i Hercegovini, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnijenje, hrvatsko javno mnijenje, bošnjačko, a ono javno mnijenje koje bi trebalo biti javno mnijenje građana, jer je to suština priče, zapravo ne postoji. Mi ovdje apsolutno živimo kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci i nažalost kao ostali. Otuda se ta uloga medija jednostavno reducira i postaje podatna za direktan uticaj prije svega političkih partija, pa čak i neformalnih grupa ili posebnih socijalnih struktura.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/21944/buka-tv-zivanovic-u-bih-nemamo-javno-mnijenje-mi-imamo-tajno-mnijenje
Dušan Jokić, osnivač Antikulturnog teatra Alija Sirotanović: “Mi se strašno volimo zamarati nekim nebitnim stvarima. Kod nas je popularno na slavljima i okupljanjima pričanje ko koga zaustavlja u razvoju, ko je „bolji“ ili „uticajniji“, neuviđajući da je potrebno da se te granice koje su vještački postavljene razbijaju, jer ovo je jedan isti kulturološki prostor i svi pričamo istim jezikom. Evidentno je da nacionalni sukobi utiču i na ekonomiju i dok je tako, ovaj prostor neće doživjeti neki bitniji uspon. Naravno, svako treba voljeti svoju zemlju, ali uz to se treba postaviti pitanje koliko ta zemlja voli mene, šta mi pruža. Kod nas se ne vidi da se mladim, obrazovanim, ljudima dovoljno pruža, da ih njihova zemlja dovoljno voli.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/22199/ljudi-nisu-spremni-na-istinu-jer-ona-boli
Muharem Bazdulj, književnik i publicista: “Politika jest odvojena od građana, a građani se i ne trude pretjerano da natjeraju političare da se miješaju u svoj posao. To ima veze sa onim o čemu smo već govorili, s činjenicom da se država i politika ne vidi kao servis, nego kao nekakav vrhunaravni cilj-po-sebi. Naravno da se realnost dotiče građana, oni u toj realnosti žive, ali im se, nažalost, čini da visoka politika nema direktne veze sa sadržajem njihovog svakodnevnog života. Posljedica je to i istorijskih okolnosti, jer mi ovdje, ako malo bolje pogledate na prošlost, nikada i nismo imali pravu demokratiju.”
Link ka cijelom tekstu: /novost/22986/muharem-bazdulj-u-bih-nista-ne-valja-i-nece-biti-bolje-ali-ni-puno-gore
Borislav Đurić, predsjednik Udruženja oboljelih od rijetkih bolesti u Bosni i Hercegovini i izvršni direktor u Omladinskoj organizaciji „Centar“ Mrkonjić Grad: “Jedan od prvih problema s kojima se oboljeli od rijetkih bolesti susreću jeste postavljanje ispravne dijagnoze. Prema svjetskoj statistici, nerijetko prođe i do deset godina do prepoznavanja neke rijetke bolesti i postavljanja prave dijagnoze. U međuvremenu su prepušteni sami sebi ili se ne liječe ispravno. Kod polovine oboljelih prvi se simptomi javljaju već u djetinjstvu. Iz toga proizlaze brojni životni problemi: od teže i skuplje dijagnostike, lijekova i liječenja, ali i do načina života, prehrane, kretanja, školovanja, radnih mogućnosti, rehabilitacije. Edukacijom i podizanjem svjesnosti o rijetkim bolestima možemo pomoći oboljelima i na taj način smanjiti stigmu okoline.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/23095/tezak-polozaj-oboljelih-od-rijetkih-bolesti-u-bih
Adnan Hamidović, Frenkie, muzičar: “Ja vjerujem da je sam čin „dizanja glasa“ već mala promjena, jer time pokazujemo da nismo svi isti, a kao drugo, vjerujem da će taj gest za sobom povući i druge. Ja recimo vjerujem da je protest Banjalučana za njihov park bila velika stvar i za mene uspjeh, iako će se tamo izgraditi zgrada. Ljudi su pokazali da imaju granicu i da neće više trpiti da se njihov grad uništava. Ovu bitku smo možda izgubili, al’ zato u sljedeću ulazimo sa puno jačim kartama. Vlast sada zna da narod prati šta rade i da sljedeći put to neće proći nazapaženo. Ja bih volio da sve to možemo promijeniti preko noći, al’ ovo je nažalost dug maraton.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/24562/frenkie-cin-dizanja-glasa-je-vec-mala-promjena
Vezan tekst:
BUKA u 2012. godini: Ljudi u BiH su zaboravili šta je to normalan život