Nataša Tešanović je od 1992. godine u svijetu novinarstva. Radila je na
tadašnjoj Srpskoj radio televiziji do 1996. godine, kada dolazi u sukob
sa tadašnjim rukovodstvom SRT-a na Palama, pa napušta ovu kuću da bi se
pridružila ekipi mladih ljudi, okupljenih oko projekta osnivanja prvog i
dugo jedinog dopisništva u Republici Srpskoj prve među-entitetske TV
mreže OBN, osnovane sredstvima međunarodne zajednice. Od ovdašnje
sredine žigosan kao izdajnički projekat. on će u junu 1997. godine
prerasti u Alternativnu televiziju. Za direktora ove kuće imenovana je
naša sagovornica, a na istoj funkciji nalazi se i danas.
Prvih godina po zasnivanju radnog odnosa na ATV-u, paralelno
je radila kao dopisnik radija Deutsche Welle i WDR (Westfallische Deutsche
Rundfunk), te kao profesor njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u
Banjaluci, ali zbog brojnih obaveza odlučila je da se posveti samo poslu na
Alternativnoj televiziji.
Sa timom mladih ljudi, uz izuzetno zalaganje i savladavanje brojnih
prepreka, pritisaka i napada, uspjela je da izgradi modernu, regionalnu,
nezavisnu i respektabilnu televizijsku stanicu, dobitnika brojnih
domaćih i međunarodnih priznanja i prvu privatnu TV stanicu kojoj je
uspjelo da sagradi namjenski građen TV dom u BiH nakon rata.
BUKA: Gđo Tešanović, u prethodnih pet emisija koje smo posvetili medijima u Bosni i Hercegovini, o postojanju ili nepostojanju medijske scene, od naših sagovornika dobijali smo poprilično sumorne odgovore, te da je trenutni period jedan od najgorih, čak i poredeći ga sa ratnim godinama, te da novinarska profesija nikad nije bila obezvrijeđena na ovakav način kao sad… Kako Vi gledate na trenutnu situaciju u medijima ovdje, da li se slažete sa pesimističnim ocjenama ili imate drugačiji stav?
Nataša Tešanović: Voljela bih da budem optimistična i da se po tome razlikujem od vaših dosadašnjih sagovornika, ali ako stanje u medijima lošim ocjenjuju književnici i analitičari, dakle ne samo neposredni akteri medijskog života, onda šta mi, koji to jesmo, treba da kažemo? Sve zavisi od toga sa čim poredite. Ja ne bih poredila sa ratnim vremenima, i o tome je jedan od vaših prethodnih sagovornika dosta dobro govorio. Ako poredimo sa zemljama u okruženju, tu možemo dati različite ocjene. Skoro su bila neka istraživanja koja Bosni i Hercegovini daju bolje ocjene nego recimo Srbiji ili Crnoj Gori, ali u odnosu na ono što smo imali unazad četiri, pet ili deset godina, ja se moram složiti. Svjedočimo jednom popriličnom haosu u kompletnom medijskom okruženju, koje je nažalost samo preslikana slika društva kakvo je danas u Bosni i Hercegovini.
Nastavak razgovora pogledajte u našem video materijalu.