Kako se i očekivalo, jedini koristan potez koji je napravila ova komisija jeste to što su se njeni članovi odrekli naknade koju su imali pravo primiti za rad u ovakvim, ad-hoc tijelima; za mjesec dana posla u ovim tijelima parlamentarci mogu inkasirati oko 500 maraka.
O ovoj presudi ali i o ostalim važnim pitanjima po zajednice nacionalnih manjina te njihova udruženja u RS i BiH razgovarali smo sa gdinom Stevom Havreljukom, predsjednikom Saveza nacionalnih manjina RS.
Gdine Havrljuk, prošle su dvije godine od presude po predmetu „Finci – Sejdić“, kako se Vama lično čini čitav proces implementacije ove presude, ako o nekoj implementaciji uopšte može biti riječi?
Presuda „Sejdić-Finci“ jeste lične prirode u ovom slučaju ali je ona očit pokazatelj da se u Bosni i Hercegovini krše osnovna ljudska prava. Na ovu činjenicu konstantno upozoravaju kako Udruženja nacionalnih manjina tako i Savez. To da još uvijek ta presuda ili odluka nije implementirana, je pokazatelj da u Bosni i Hercegovini nema sluha i političke volje da se ovo pitanje riješi, iako mislim da se ovo pitanje može vrlo lako riješiti, jer se mora riješiti ovo ključno pitanje-pitanje diskriminacije.
Što se tiče razmišljanja nacionalnih manjina, ova je presuda vjetar u leđa samim nacionalnim manjinama u rješavanju položaja nacionalnih manjina u BiH, i to u svim segmentima njihovog djelovanja. Naravno da postoji određena manipulacija samim nacionalnim manjinama tako da se rješavanje pitanja ove presude u mnogim sredinama pristupa sa radikalnim promjenama samog Ustava BiH za što u samoj RS nema volje, odnosno postoji određena bojazan takvih izmjena. Sa druge strane, ovoj se problematici pristupa od najviše funkcije u državi, dakle od člana Predsjedništva BiH, a nacionalne manjine nisu spomenute nigdje drugo, ni u entitetima, ni na nivou kantona ni na nivou države.
Ako Vas dobro razumijem, pitanje nacionalnih manjina te diskriminacije istih se mora početi rješavati obrnutim smjerom, od najnižeg pa do najvišeg nivoa vlasti u BiH?
Upravo tako. Nacionalne manjine treba najprije uvesti u lokalne vlasti, pa entitetske, i na kraju državne vlasti. Istina je da mi kao pripadnici nacionalnih manjina imamo određena savjetodavna tijela pri entitetskim vlastima i države ali oni nemaju moć koja može da doprinese boljem razumijevanju potreba nacionalnih manjina.
Sami ste pomenuli političku manipulaciju nacionalnim manjinama, da li mislite da su političari „nanjušili“ nacionalne manjine kao in temu te da vas pokušavaju maksimalno iskoristiti.Jesu li nacionalne manjine postale predmet političkih prepucavanja?
U BiH je neriješeno mnogo toga u vezi sa nacionalnim manjinama, počev od našeg predstavljanja pa sve do samog broja pripadnika nacionalnih manjina. Vrlo je diskutabilan broj – koliko ima nacionalnih manjina u BiH i koje su to. Ovdje se svako može deklarisati kako god želi. Čas je konstitutivan, čas je nacionalna manjina, a nekad i nacionalno neopredijeljen, dakle nema nekog sistema kojim će odrediti ko pripada kome. Pošto BiH uglavnom funckioniše na nacionalnim principima, jako je bitno da nacionalne manjine budu tako i predstavljene. Sada se dešava da imamo predstavnika iz reda „ostalih“ u nekoj strukturi vlasti, a da on nema kontakta sa tom nacionalnom manjinom. Imate slučajeve na visokim entitetskim i državnim funkcijama od kojih nacionalne manjine nemaju ama baš nikakve koristi.
Kažete da Bosni i Hercegovina bazirana na nacionalnim principima, sam Ustav BiH ju definiše kao državu Bošnjaka, Hrvata, Srba i „ostalih“. Da li bi nacionalnim manjinama više odgovaralo da ona takva više ne bude, dakle da bude definisana drugačije – kao recimo država građana BiH?
Mislim da u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji takva mogućnost pogotovo zbog naslijeđa ratnih dešavanja i zbog pucanja države upravo po tim nacionalnim šavovima i smatram da u BiH još uvijek nema svijesti za jednu građansku državu, ali naravno da bi nacionalnim manjinama možda i više odgovaralo da to bude princip uređenja i u tom slučaju bi se manje iskazivale nacionalne nesrazmjerice odnosno vjerovatno bi onda do izražaja došli ljudi od znanja i stručnosti a ne ljudi po nacionalnom ključu.
Naredne godine su lokalni izbori u BiH, koji je to najbolji model učešća nacionalnih manjina u političkom životu? Da li kroz nacionalna Udruženja, neki drugi vid organizovanja ( kao nezavisni kandidati ) ili kroz političke partije?
Ukoliko ne dođe do izmjene Izbornog zakona, mi ćemo se morati prilagođavati i raditi u okviru zakonskih normi i za ove lokalne izbore, ali naravno da bi pripadnike nacionalnih manjina trebali zastupati istinski pripadnici nacionalnih manjina a ne pripadnici političkih partija. Svakako da mi ne možemo negirati da su pripadnici nacionalnih manjina pristuni u gotovo pa svim političkim partijama u BiH. Političke partije jednostavno kandiduju ljude koji se u tom momentu izjasne kao pripadnici manjina koji onda zauzimaju mandate koji pripadaju tim nacionalnim manjinama. Mislim da bi bilo bolje kada bi bila izabrana osoba koja poznaje rad i potrebe udruženja nacionalnih manjina.
Kada govorimo o učešću nacionalnih manjina u srtukturama vlasti, kako ste zadovoljni radom Kluba „ostalih“ u Vijeću naroda RS?
Ovo vijeće je formirano po političkoj liniji dakle u Klubu „ostalih“ su ljudi iz političkih partija koji imaju predznak nacionalne manjine. Pitanje je i kolika je moć ovog Kluba, i brojčano ali po ulozi. Njihova uloga je savjetodavna i oni nemaju, za razliku od ostalih klubova da ulože napr. veto ili neke druge mehanizme prisile za izvršenje određene aktivnosti.
Za kraj, da li je rješenje po presudi „Sejdić – Finci“ bazirano na jednostavnoj formuli sa kojom se barata u RS da je dovoljno izbrisati nacionalni predznak kako bi kao član Predsjedništva bio biran jedan iz RS a ne kao što je to sada slučaj – Srbin? Da li je pitanje ipak kompleksnije?
U svakom slučaju i u ovakvim političkim uslovima u kojima djeluje RS i BiH je ovo veoma složeno pitanje pogotovo što se ovdje čak i pomalo nekorektno postupa i u medijima i od strane političkih partije koji tvrde da nacionalne manjine zahtjevaju.Po mom ličnom ubjeđenju nacionalne manjine ništa ne zahtjevaju. Nacionalne manjine jednostavno traža da daju svoj doprinos na rješavanju ovog pitanja a sve ono što političke partije dogovore i na čemu se slože, zajednice nacionalnih manjina će da prihvate.
Razgovarao Elvir Padalović