O svemu ovome, a najviše o tome kako su se oni koji su
obećavali promjene i boljitak za sve građane sakrili u mišiju rupu čekajući mig
gradonačelnika da uskoče u vlast, razgovaramo sa najmlađim odbornikom u gradskoj
Skupštini i trenutno jedinim opozicionarom Draškom Stanivukovićem.
Iako mlad i čovjek sa mnogobrojnim promašajima u svojoj
kraijeri, poput one akcije u kojoj se bavio čuvanjem ćirilice, pa se zajedno sa
dojučerašnjim stranačkim kolegom pogubio između Ć i Š, ili onim pljuskanjem u
parku, napadima na muzički festival koji se održava u vrijeme obilježavanja
Oluje, čišćenjem spomenika 12 beba… Draško se za kratko vrijeme uspio nametnuti kao najaktivniji
opozicionar.
A kako i ne bi, kad su se svi ostali pomirili sa odborničkom
naknadom čekajući da im gradonačelnik Igor Radojičić odobri pokoji amandman i
dozvoli da se negdje ugrade.
Zbog toga smo i došli u situaciju da gradska vlast i gradonačelnik
mogu sebi da pripisuju proizvodnju kiseonika u gradu, uspjehe sportista, predstave,
koncerte, sportske događaje… a da na tu očiglednu propaganda i laži niko ne
mrdne ni prstom.
Draško Stanivuković tvrdi da će on, iako jedini, biti
opozicija aktuelnoj vlasti i nastaviti da se suprotstavlja ovakvim stvarima koje
se podmeću građanima. Hoće li i koliko će uspjeti da se odupire
halapljivoj vlasti, koja je počistila opoziciju, to ćemo tek da vidimo. Za sada
mu ide dobro…
Draško, šta se dešava
sa opozicijom u Banjaluci?
Iskreno, posljednja sjednica Skupštine je pokazala da
opozicije nema. Na 27 diskusija koje su bile, diskutovale su samo dvije, tri
osobe, a u pitanju su važne teme. To je dokaz da je većina ljudi iz opozicije namirisala
vlast i jedva čeka da u nju i zvanično uđe. Od 31 odbornika 95 odsto stremi ka
toj strani i to je realnost banjalučke političke scene.
Ali svi ti ljudi su
se do prije nekoliko mjeseci toliko bunili protiv gradske vlasti? Kako je došlo
do toga da je opozicija spala na jednog čovjeka?
To je dokaz da je vlast toliko slatka da čovjek promijeni ono
što priča i prije dva, tri mjeseca. Kad čovjek nanjuši da je blizak vlasti, onda
se utiša ne bi li se ugurao tamo. Toliko je stvari, poput zelenog mosta,
izmišljene funkcije drugog potpredsjednika koja samo uzima pare, četiri nova
odjeljenja… koje pokazuju kako ova vlast radi i što je moralo izazvati
reakciju opozicije. Ali ništa! Opozicija ćuti! Pa, mi ćemo za koji dan po odluci
vlasti dati 150.000 KM za 30 bicikala po uzoru na evropske metropole, a sa
druge strane nemamo biciklističke staze i rasvjetu 2 km od centra… I što
opozicija radi? Ništa. Rad opozicije se sveo na vrebanje trenutka kad će im Igor
Radojičić dopustiti da uskoče u vlast.
A zašto je nekome ko
ima stabilnu većinu potrebno da opoziciju totalno izbriše i sve ih prevuče u
vlast?
Znate kako, Igor je vrijedan čovjek koji ne trpi kritiku i
svaku kritiku, dobronamjernu ili ne, on ne može da prihvati. Takav
čovjek ne može da obnaša javnu funkciju i zbog te kritike koju ne može da trpi
on je prinuđen da opoziciju preokrene u vlast. Doživio sam na svom primjeru da
mi se zbog nekih mojih riječi zabranjuju mnoge stvari, doživljavam opstrukcije
od strane načelnika odjeljenja i to sve zbog nezadovoljstva gradonačelnika
mojim nastupima i radom. To su mi i lično oni rekli. Na taj način mi se jasno
šalje poruka da pređem u vlast i da će mi tad biti sva vrata otvorena. To se,
naravno, nikad neće desiti. Ipak, većina njih u opoziciji je to prihvatila i
prešli su Igoru. Tako najveći “opozicionar” Zoran Talić sve što predloži
dobije. Zar to ne znači da je on odavno vlast. Mi svaki dan gubimo po jednog
opozicionara. Upravo u tu zamku, ako si moj dobijaćeš sve što treba tebi, a ako
nisi moj čekaćeš 10 puta više ili nećeš nikad ni dobiti, upali su mnogi. Ja
znam da ću to pretrpiti i da se sa mnom neće trgovati, ali ostali su već
poklekli.
Misliš li da je
moguće dugoročno opstati na taj način kao što ti radiš i to usamljen u
opoziciji?
Ja se trudim biti alternativa. Ja i moji saradnici hoćemo da
pokažemo građanima da, pored ovih, postoje i oni koji će nešto raditi, a ne samo
da pored ovih na vlasti postoje oni koji kritikuju a ništa ne rade. I to možemo
samo radom. Ja nudim konkretna rješenja koja malo koštaju, a daju efekta. Dosta
je opozicije koja samo sjedi, uzima platu i ponekad nešto prokomentariše. Mi smo aktivna opozicija, koja daje bolje prijedloge od vlasti i ne dopušta da loše
odluke vlasti po građane prođu nezapaženo.
Ipak, to što ti radiš
ne nailazi na oštre udare od strane vladajuće strukture, ali i dijela opozicije?
A to je zato što oni smatraju da se to pripisuje meni i oni to
ne mogu podnijeti. Mada, šta god da se uradi, to ostaje građanima i napravljeno
je sa parama građana. Pa, to ludilo ide dotle da oni iz vlasti kažu za nešto što
se uradi na moj prijedlog ‘ti se hvališ sa našim parama’. Nisu to ni moje ni
njihove pare, već pare građana i ja samo imam pravo da utičem na to kako će se
trošiti novac.
Ti si neko ko
pokušava promijeniti sliku koja vlada u BiH o tome šta je to političar. Odrekao
si se odborničkog dodatka, učestvuješ i pokrećeš razne akcije, pokušavaš
prenijeti sve potrebe građana u institucije… Koliko je u ovakvoj Banjaluci,
ali i cijeloj zemlji, moguće tako raditi i ima li mogućnosti da ovim primjerom
promijeniš neke stvari na bolje?
Mislim da je došlo vrijeme za nove mlade i konkretne ljude
koji će se voditi potrebama građana, a ne svojim ličnim intesima. Zato sam i ja
odmah na početku razdvojio potrebu od luksuza, pa sam se zato odrekao naknade. To
neki nisu shvatili i nikad neće. Npr., drugi potpredsjednik je veliki luksuz, a
naša djeca koja nemaju dnevno boravište su potreba. Šta će nama Saša Čudić, koji
nema nikakvu funkciju kao potpredsjednik, već samo uzima pare. I to 200.000 KM
koje se mogu utrošiti za igrališta, a ne da gradonačelnik moli razna preduzeća
da to rade. Uzmite Sašine pare, pa pravite igrališta. Banski dvor koji se
urušava je potreba, a 200.000 KM za proslavu Nove godine je luksuz. To je ono
što ja želim da kažem. Druga stvar, ja nisam tu zbog para. Imam svoj novac. Ja
imam, moji imaju i ovdje sam samo iz razloga jer želim da pomognem da ovaj grad
krene naprijed. I u to vjerujem. Jedino što smo u velikom problemu zbog
prljavštine koju su nam ostavili stariji političari. Ali mi tu sliku o politici
polako mijenjamo i pročišćavamo, a završićemo kad sve ove sadašnje pijavice
počistimo sa scene.
Ima li Banjaluka
budućnost sa ljudima koji je vode?
Teško. Ova vlast trenutno radi najbolji marketing i ova
vlast od muve napravi boing 747. Za pola godine oni su proizveli preko 800.000
kg kiseonika. Tako bar tvrdi gradonačelnik i to pripisuje svom radu. Pa,
zamislite šta bi bilo da nema njih. Morali bi kupovati bočice za kiseonik da bi
mogli disati. Kad se neko može pohvaliti proizvedenim kiseonikom, onda znamo u
kolikom blatu živimo. Kao što rekoh, njihov uspjeh se temelji samo na dobrom
marketingu, agencijama, ljudima koje plaćaju da ih promovišu, a u realnosti se
ništa ne radi. Ipak, ljudi se hvataju na te stvari. Ljudi nemaju vremena da
ulaze u dubinu i prihvataju ono što im se prvo servira. I dok god građani ne
budu uvidjeli šta se oko njih stvarno dešava i dok opozicija bude spavala
zimski san, čekajući priliku da ugrabi dio kolača, ovakva vlast će imati uspjeh.
Kako to promijeniti?
Dugotrajnim radom i upornošću. Teško je sad pobijediti ovu
vlast koja na svojoj strani ima zaposlene koji su dobili poslove u upravi i
javnim preduzećima. Zatim, kao što sam rekao, vlast ima dobar marketing i, što
je najgore, ima opoziciju na svojoj strani. Opozicija je toliko slaba da ne
vjeruje u svoju sopstvenu moć.
Ipak, ja sam ubijeđen da se promjene mogu desiti
ovdje. Sa onim koji se sad zovu opozicijom ne, ali ključ je u entizijastima do
45 godina koji će se ujediniti i koji neće stavljati lični interes ispred
kolektivnog, koji će se pošteno izboriti za svoju političku poziciju i koji
neće izdati glasove građana raznim političkim trgovanjima. Tu vidim promjene.
Ipak, to je proces koji nastaje i koji mora da traje. Ništa ne možemo preko
noći. Važno je da se ujedine ljudi koji imaju srce, mozak i nisu na prodaju i samo
na taj način, kroz narednih osam godina napravićemo alternativu koja će moći da
sruši ovu nakaradnu vlast. Svi entuzijasti u Banjaluci se polaku uvezuju i taj proces
je krenuo. To je nezaustavljivo i samo nam treba vrijeme. Promjene ne mogu da
se dešavaju od danas do sutra. Mi to nećemo tako da radimo. Tako se ponašala
opozicija, a tako se ponaša današnja vlast, koja se drži od danas do sutra tako
što kupuje, trguje i preprodaje.