Kada su mediji 1. novembra 2024. objavili da se na Željezničkoj stanici u Novom Sadu srušila nadstrešnica i da ima poginulih (konačni bilans je 16 mrtvih) sve je izgledalo kao da se radi o još jednoj vijesti iz crne hronike.
No, ništa nije bilo isto. Građani kao da su probudili i osvijestili da mogu poginuti dok čekaju voz jer možda rekonstrukcija javnih objekata nije rađena po uzusima struke i jer je možda korupcija umiješala svoje prste.
U danima, sedmicama i mjesecima koji su uslijedili desilo se nešto što je iznenadilo i vlast, dio javnosti, ali i čitav region – građani predvođeni studentima su ustali i počeli postavljati vlastima neugodna pitanja: ko je odgovoran, da li korupcija ubija, zašto još niko nije iza rešetaka…
Za skoro dvije godine protesta studenti su uspijeli animirati stotine hiljada građana, organizovati masovne proteste, dovesti do ostavke premijera, a na kraju i ostavke predsjednika i raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora.
Dok su se borili za svoje ciljeve: Objavljivanje cjelokupne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice i krivična odgovornost za smrt 16 ljudi, Potvrda identiteta i pokretanje krivičnih prijava protiv odgovornih za napade na studente i profesore, Odbacivanje krivičnih prijava protiv uhapšenih i privedenih tokom studentskih protesta… fakulteti su bili u blokadi, a neki od aktivista su zbog krivičnog progona morali napustiti Srbiju.
492 dana od prvog zahtjeva za raspisivanje vanrednih izbora donedavni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić 27. septembra je podnio ostavku na tu funkciju i za 25. oktobar zakazao vanredne parlamentarne izbore.
U međuvremenu u Srbiji je stvorena referendumska atmosfera: SNS Aleksandra Vučića ili Studentska lista – Studenti pobjeđuju.
O predstoječim izborima, razlikama između SNS i studentske liste, ali i kamenu za kupus s kojim je Vučić razgovarao nakon što s njim nisu htjeli debatovati predstavnici studentske liste razgovaramo sa Ilijom Srdanovićem – prvim na listi “Studenti pobeđuju”.
BUKA: Kako očekujete da će izgledati Srbija 25. oktobra uveče ili 26. oktobra ujutru?
Srbija će 25. biti viđena kao zemlja koja je sebi izabrala smer. Smer ka novom, civilizovanom društvu. Srbija će 25. dati odgovor da će biti u grupi zemalja u kojoj se takve civilizovane, temeljne vrednosti poštuju. A 26. će biti oslobođena od režima koji je sve učinio da ne bude demokratska zemlja.
I od tog dana počinjemo revitalizaciju zemlje od temelja.
BUKA: 492 dana je trebalo Vučiću da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Zašto toliko? Je li u tom periodu uspio da malo ugasi žar studentskog otpora i podrške svih ljudi koji podržavaju studente?
Znate kako, svako ko gubi očajnički se nada da će mu vreme dati neku priliku da taj svoj gubitnički položaj popravi.
On, naravno, u tome nije uspeo. Za sve to vreme, studentski pokret je dobijao sve veći i veći broj pristalica. I on je od studentskog pokreta postao jedan građanski pokret koji je u studentskoj inicijativi za pravdom, za jednakošću, za vladavinom prava video da je to stvarno nešto što je istinski poteklo iz srca.
I da je ta energija, koja je topla i vidljiva, uočljiva, pogotovo u kontaktima sa ljudima, tokom šetnji, biciklističkih tura, u neposrednim kontaktima sa ljudima, vrlo lako prešla u jednu građansku inicijativu koja ne da nije ugašena. Ona je svakim danom sve više i više rasla i došli smo sad do trenutka da je ubedljivo dominantna politička orijentacija Srbije u ovom trenutku.
BUKA: Kakav program nudi i kakvu poruku šalje kamen za kupus?
Kamen za kupus ima svoju svrhu.
U konkretnom slučaju, kamen za kupus u Srbiji nudi ono sve što njegov sagovornik za sve vreme svog mandata nije uspeo da pokaže. A to je da ima plan. Plan boljeg društva.
Plan društva u kojem postoji društveni dijalog. Plan u kome ne postoji jedan čovek. Plan u kome rečenice ne počinju sa „ja“.
Plan u kome rečenice počinjemo sa „mi, građani Srbije“. Mi koji ćemo graditi, a ne „ja sam gradio, ja sam se ugradio i ja sam se ogradio“. Ne, nećete se ograditi od odgovornosti.
To su sve poruke koje jedan kamen za kupus može da kaže.
BUKA: Vlastima u Srbiji godinama se upućuju ozbiljne optužbe za korupciju, zloupotrebu institucija i pritisak na institucije. Koji su dokazi za to i kako u takvom ambijentu očekivati slobodne i poštene izbore?
Naravno da smo svesni da i ovaj sadašnji izborni ciklus prolazi kroz niz neregularnosti. Više desetina hiljada naših građana koji ne žive u Srbiji uskraćeno je za svoje osnovno, Ustavom zagarantovano pravo da glasaju na parlamentarnim izborima. No, to ne znači da mi na ovim izborima nećemo uspeti da donesemo slobodu u društvo.
Naprotiv, ogroman broj naših građana kojima je takvo pravo uskraćeno i ogroman broj građana kojima je uskraćeno pravo na slobodu medija i slobodu ličnosti neće biti zaustavljeni u tome da se u ogromnoj većini pojave na izborima u Srbiji i zaokruživanjem broja 3 donesu ispravnu odluku za budućnost ove zemlje.
BUKA: Praveći paralelu između liste Srpske napredne stranke i one koju podržavaju studenti, reklo bi se da je prva ideološki homogena, dok studentska lista okuplja ljude i konzervativnih, i liberalnih, i desnih uverenja. Je li ta raznolikost vrednosnih stavova i ideoloških pravaca više rizik ili više šansa za kreiranje šireg konsenzusa za novu politiku u Srbiji?
Studentska lista “Studenti pobeđuju“ je formirana od strane onih kojima građani Srbije veruju.
To su studenti Srbije koji su izabrali one kojima veruju. To su uglavnom bili njihovi učitelji, njihovi komšije. Ljudi od poverenja jer su uspevali u svojim strukama da se dokažu kao vrhunski profesionalci, individualci koji znaju šta rade.
Ljudi koji vole svoju zemlju. Ljudi koji su uspešni u svom poslu. Ljudi eksperti iz svih oblasti društvenih delatnosti.
Ljudi kojima je na prvom mestu ova zemlja, a ne ideologija. Ljudi koji će dati sve od sebe, kao što su i do sada kroz delatnosti kojima su se bavili pokazali da su uspešni. Takav će uspeh pokazati i kao članovi parlamenta u budućem sastavu Skupštine Srbije.
BUKA: U Bosni i Hercegovini izbori su bili prije dvije nedjelje. Kampanju je obilježilo izbjegavanje debata među ključnim kandidatima. Slično je i u Srbiji. Mislite li da ste na taj način sebi sami smanjili vidljivost?
Naprotiv, naša lista kandidata, 250 kandidata, izabrana je kao takva da mi ne gajimo kult ličnosti. Da jedan čovek zna sve i odlučuje umesto svih ostalih. Mi smo učestvovali u stručnim debatama. Mi u ovom trenutku nismo jednu stvar radili – negovali nešto što ne želimo da se u budućnosti javlja u srpskom društvu. Želimo da se poštuje reč svih, a ne jednog čoveka.
Autoritarni režimi nisu doneli ništa dobro Srbiji, srpskom narodu, niti ikome u regionu. I stoga naša lista od 250 kandidata nudi dovoljno stručnih, odgovornih, kompetentnih ljudi koji mogu da uđu u dijalog. Mi jesmo slali u dijaloge ljude od struke, a naša protivnička strana svega par ljudi koji su, izgleda, eksperti u svim oblastima, a nisu u onima u kojima bi trebalo da budu.
BUKA: Studentski protesti su nastali kao zahtjev za odgovornošću institucija nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Ako studentska lista dobije političku moć i ako u Srbiji budemo gledali mađarski scenario, na primjer, gdje i s čim počinju promjene?
Srbija je jedinstvena. Srbija kao zemlja je prosto jedinstvena, i jedinstven je pokret koji se ovde rodio, studentski pokret koji je prerastao u nešto što jeste pokret oslobođenja društva. Otud ne možemo da povlačimo direktne paralele sa našim susedima, ali ono što želimo da kažemo jeste da će se prvog dana po oslobođenju Srbije pre svega raditi na oslobođenju institucija koje treba da rade svoj deo posla, što je jedno od osnovnih pitanja koje su postavili i zahteva koje su studenti postavili u prvim fazama studentskog pokreta.
Dakle, oslobođenje javnih institucija i depolitizacija istih, pružanje medijskih sloboda, oslobođenje medijskog prostora jesu esencijalni preduslov, uz vladavinu prava, da zemlja krene unapred.
BUKA: Vi ste kardiolog. Kakav je puls javnosti? Da li Vas brine ili ohrabruje?
Puls javnosti je stabilan. U kardiologiji, kao i u društvu tržaimo da imamo stabilnu situaciju. Puls nije povišen, puls je adekvatan, idealan, upravo onakav kakav treba da služi ozdravljenju jednog društva.
Takav ćemo puls održavati i u narednom periodu, a puls ćemo samo ubrzavati u trenucima kada nam bude bilo potrebno da društvo izdignemo na još viši nivo od onoga u kome se trenutno nalazi.