Nakon prometne nesreće na cesti između Broda i Dervente, u kojoj je poginuo bračni par, troje ozlijeđene djece prevezeno je u bolnicu u Slavonskom Brodu. Prema izvještaju objavljenom 3. travnja 2026., za najstarije dijete najavljen je nastavak liječenja u Zagrebu. Prekogranično zbrinjavanje time je dobilo sasvim konkretno lice — djecu kojoj je pomoć pružena preko Save.
Taj događaj otvara pitanje koje zaslužuje javni odgovor. Kako je organiziran put hitnog pacijenta između dvaju Brodova i koliko su pojedini koraci unaprijed dogovoreni?
Objavljeni izvještaj potvrđuje da je prijevoz proveden. Međutim, iz njega se ne može utvrditi tko je dogovorio prijem, kako su obaviještene granične službe, koja je dokumentacija pratila pacijente i kako su uređeni troškovi. Za procjenu postojećeg sustava trebaju odgovori nadležnih zdravstvenih ustanova, službi hitne pomoći i graničnih tijela.
Moj je prijedlog da ovlašteni predstavnici tih službi zajednički pregledaju postojeće postupke i dogovore operativni plan za hitno prekogranično zbrinjavanje, u okviru svojih ovlasti i važećih propisa.
Takav bi plan trebao dati nekoliko jednostavnih odgovora. Koji je kontakt dostupan u svako doba? Tko može potvrditi prijem pacijenta? Tko obavještava granični prijelaz? Koji podaci prate pacijenta i kako ih prijemni tim preuzima? Kako se postupa ako prvotno odabrana bolnica nema potreban kapacitet? Tko razjašnjava administrativne i financijske obveze?
Kod većeg broja ozlijeđenih potrebno je dogovoriti i kako se potvrđuje da je svaki upućeni pacijent stigao u odredišnu ustanovu te tko obiteljima daje provjerene informacije.
Slavonski Brod već ima iskustvo iz kojeg se može učiti. Nakon nesreće kosovskog autobusa 25. srpnja 2021., u bolnici je formiran informacijski centar koji je objedinjavao informacije civilne zaštite, policije, Crvenog križa i medicinskih službi. Uz ozlijeđene su bili i veleposlanik Kosova i prevoditelj. Taj događaj pokazuje koliko različitih službi sudjeluje u odgovoru kada stradali dolaze iz druge države.
Za dva Broda sljedeći bi korak mogla biti zajednička vježba za stolom. Službe bi prošle zamišljeni slučaj prometne nesreće s više ozlijeđenih, od prve dojave do potvrde prijema u bolnicu. Zabilježile bi svaki poziv, odluku, potrebnu provjeru i predaju podataka. Tako bi se moglo vidjeti koji su koraci već uređeni, a za koje treba dodatni dogovor.
Zatim bi javnosti trebalo predstaviti osnovne zaključke i odgovorne institucije. Pacijenti i njihove obitelji imaju pravo znati kako zatražiti pomoć i od koga dobiti pouzdanu informaciju.
Smatram da bi nadležni trebali otvoriti taj razgovor. Pomoć je u konkretnim slučajevima već pružena. Sada vrijedi provjeriti koliko je njezin put predvidljiv za svakog sljedećeg pacijenta.
Autor: Bruno Perković, univ. mag. admin. sanit., mag. med. techn.
Autor je zdravstveni djelatnik i neovisni istraživač iz Slavonskog Broda. Piše u osobno ime.