Povjerenje u nauku ne znači nužno i odbacivanje natprirodnog. Naprotiv, novo američko istraživanje pokazuje da ljudi koji se oslanjaju na razum, ali zadržavaju određene vjerske veze, mogu biti skloniji vjerovanju u duhove, magiju i kletve.
Zamislite da morate prespavati u kući u kojoj se noću navodno čuju koraci, a vrata se sama od sebe zatvaraju. Da li biste povjerovali da je riječ o starim podovima i propuhu ili biste pomislili da u kući postoji nešto što ne možete objasniti?
Iako živimo u vremenu u kojem nauka nudi odgovore na sve veći broj pitanja, vjerovanje u duhove, magiju, kletve i druge natprirodne pojave nije nestalo. Novo američko istraživanje pokazuje da povjerenje u nauku i razum ne mora nužno značiti i odbacivanje takvih uvjerenja. Štaviše, kod određenog dijela stanovništva ove dvije stvari mogu postojati istovremeno, piše Science Alert.
Šta se događa s vjerovanjima kada slabi uticaj religije?
Istraživače je zanimalo kako se ljudi odnose prema natprirodnim pojavama u društvu u kojem vjerske institucije postepeno gube autoritet. Da li slabljenje uticaja religije znači i nestanak vjerovanja u duhove, magiju i nevidljive sile? Ili ljudi jednostavno počinju samostalno birati u šta će vjerovati?
Tim sociologa koji čine Paul Froese sa Univerziteta Baylor, Isaiah King sa Univerziteta Carson-Newman i Ruiqian Li sa Američkog univerziteta analizirao je odgovore 1.812 odraslih Amerikanaca prikupljene u okviru istraživanja „Baylor Religion Survey“ iz 2025. godine.
Podatke je prikupio Gallup, putem interneta i poštanske ankete, u periodu od januara do marta 2025. godine. Rezultati su ponderisani kako bi što vjernije predstavljali punoljetno stanovništvo Sjedinjenih Američkih Država.
Šta je sekularni racionalizam?
Posebnu pažnju istraživači su posvetili svjetonazoru koji nazivaju „sekularni racionalizam“.
Riječ je o pristupu prema kojem je nauka glavni put za razumijevanje svijeta, moralne odluke treba zasnivati na razumu i ljudskom iskustvu, a duhovna pitanja tumačiti nezavisno od vjerskih autoriteta.
Međutim, visok stepen sekularnog racionalizma ne znači automatski i potpuno odbacivanje religije. Među ispitanicima bilo je i onih koji vjeruju u Boga, izjašnjavaju se kao vjernici ili redovno prisustvuju vjerskim obredima, ali istovremeno smatraju da se o duhovnim pitanjima može odlučivati i bez oslanjanja na institucionalnu religiju.
Ljudi koji vjeruju nauci mogu vjerovati i u magiju
Istraživači su uporedili stavove ispitanika sa tri grupe natprirodnih vjerovanja: vjerovanjem u čuda, magiju i svakodnevna praznovjerja.
U kategoriju vjerovanja u magiju uvršteni su duhovi, kletve, vjerovanje da predmeti mogu sadržavati duhove, komunikacija s mrtvima, predviđanje budućnosti i druge slične pojave.
Praznovjerja su obuhvatila svakodnevne postupke poput izbjegavanja određenih riječi ili radnji zbog straha da bi se mogao pokvariti željeni ishod.
Rezultati su pokazali zanimljiv obrazac: ispitanici koji su imali izraženiji sekularno-racionalistički svjetonazor rjeđe su vjerovali u čuda, ali su istovremeno bili skloniji vjerovanju u magiju i praznovjerje.
Ova povezanost bila je posebno izražena kod ljudi koji su zadržali određene vjerske veze. Kod ateista i osoba koje ne praktikuju religiju takav obrazac nije bio jasno uočljiv.
Istraživačica Ruiqian Li ukazala je i na značajnu razliku među vjernicima. Oko 40 odsto onih koji prihvataju sekularni racionalizam sklono je vjerovanju u magiju, dok je taj udio kod vjernika koji odbacuju takav svjetonazor oko 19 odsto.
Kada lično uvjerenje zamijeni vjerski autoritet
Kako objašnjavaju istraživači, jedan od mogućih razloga krije se u razlici između lične duhovnosti i institucionalne religije.
Vjerske zajednice mogu, na primjer, prihvatati vjerovanje u čuda, ali istovremeno odbacivati proricanje sudbine, prizivanje duhova ili komunikaciju s mrtvima.
S druge strane, pojedinci koji se u duhovnim pitanjima oslanjaju prvenstveno na vlastitu procjenu nisu nužno vezani za takva ograničenja. Mogu prihvatati određena natprirodna vjerovanja čak i kada ne prihvataju autoritet vjerskih institucija.
Upravo bi ta nezavisnost u oblikovanju ličnih uvjerenja mogla objasniti zašto vjerovanje u magiju i druge natprirodne pojave opstaje i među ljudima koji svijet nastoje razumjeti kroz nauku i razum.
Ipak, istraživanje nije pratilo promjene u uvjerenjima pojedinaca tokom vremena, pa ne može sa sigurnošću objasniti kako i zašto do takvih promjena dolazi.
Nauka ne daje odgovor na svako lično uvjerenje
Autori istraživanja upozoravaju da rezultati ne dokazuju kako povjerenje u nauku uzrokuje vjerovanje u magiju. Takođe, korištena ljestvica sekularnog racionalizma nije predstavljala test naučnog znanja niti sposobnosti logičkog zaključivanja, već je mjerila određene stavove prema nauci, religiji i moralnim pitanjima.
Važno je imati u vidu i da je istraživanje obuhvatilo isključivo odrasle stanovnike SAD-a, te da predstavlja presjek njihovih stavova u jednom trenutku. Zbog toga se na osnovu njega ne može zaključiti da li vjerovanje u natprirodne pojave raste ili opada. Istraživači su ukazali i na to da su neke grupe ispitanika bile malobrojne.
Buduća istraživanja koja bi pratila iste ljude tokom dužeg perioda mogla bi dati jasniju sliku o tome kako se njihova uvjerenja mijenjaju zajedno sa odnosom prema religiji i nauci.
Kuća u kojoj se noću čuju neobjašnjivi koraci i dalje nije dokaz da duhovi postoje. Ali ovo istraživanje otvara zanimljivo pitanje: koliko su zapravo naše predstave o svijetu podijeljene između onoga što možemo naučno objasniti i onoga u šta jednostavno odlučujemo da vjerujemo?
Rezultati studije objavljeni su u naučnom časopisu Social Forces.