Gospodine Šukalo, da li ste Vi opozicionar ili pozicionar? Pitam Vas to iz razloga što ste pri formiranju skupštinske većine bili na strani pozicije, a sad ste gorljivi opozicioni predstavnik u Skupštini Republike Srpske.
Pa, vidite, Napredna Srpska je u aprilu prošle godine napravila koaliciju centra sa DNS-om i Srpskom Radikalnom Strankom iz čiste potrebe da se na političkoj sceni RS napravi alternativa između dva najveća bloka. Sam sporazum je predviđao da niti jednom bloku ne dajemo podršku i mi smo i u predizbornoj kampanji išli u tom pravcu. A to podrazumijeva put reformi, put evropskih integracija, ne svrstavajući se niti na jednu stranu. Nažalost, naši koalicioni partneri su bili u koaliciji sa SNSD-om u izboru za Predsjednika RS i člana predsjedništva BiH, ali to nije bio stav Napredne Srpske.
Smeta li Vam što Vas neki tretiraju kao jednog od „dva papka“ u dobro poznatoj aferi oko kupovine poslanika?
Nemam komentara na to pitanje. Uopšte ne bih volio niti jednog kolegu u Narodnoj Skupštini da nazivam papkom. Ali u kontekstu pitanja koje mi postavljate i izjave premijerke, a riječ je o najvećem korupcionaškom skandalu u Republici Srpskoj, meni je drago što je mene premijerka u tom snimku prozvala kao nekog ko je neprincipijelan, odnosno nesiguran za formiranje vlasti koja je formirana na način kako je formirana. Mi, dakle, nismo bili u tim ulogama, bili smo konzistentni sa našim koalicionim partnerima i podržali smo skupštinsku većinu. Ali nakon činjenice da se ništa nije promijenilo i da istraga u vezi afere „snimak“, nije dala rezultate, mi smo pokrenuli skupštinsku proceduru da se pronađu vinovnici svega.
Koliko puta su Vam prebacili da ste ušli u Skupštinu sa svega 260 glasova iako je to, gledajući kompenzacijske liste, posve legitimna i zakonska stvar?
Bezbroj puta do sada i to je odgovornost koju moram prihvatiti. Moram reći da je to bila pragmatična odluka, obzirom da sam bio nosilac kompenzacione liste. Bilo koji glas za mene u izbornoj jedinici, glas za Adama Šukala, značio bi gubitak mandata za Naprednu Srpsku. I ne samo da sam vodio izbornu kampanju, nego je naša sugestija simpatizerima Napredne Srpske bila da ne glasaju za kandidata Adama Šukala.
Hoćete li raditi na povećanju svog glasačkog potencijala uoči lokalnih izbora koji nas očekuju iduće godine?
Vidite, ja sam 2010. godine imao pet puta više direktnih glasova i to je podatak na kome se niko do sada nije bazirao. Znači, nije sada bio cilj lična reklama bilo koga, nego da jedna mlada stranka uđe u parlament i pokuša u parlamentu da se profiliše i nametne, provodeći prije svega alternativnu politiku u odnosu na sve političke grupacije u Republici Srpskoj, od njenog postojanja, pa do danas.
Jeste li Vi, preciznije, da li je Vaša partija, jedna vrsta franšize Srpske Napredne Stranke? U svojim istupima favorizujete, preferirate i hvalite rad srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. A, čini mi se da bi mnogi u Republici Srpskoj da se okite trejd markom SNS-a.
Nas povezuje dugogodišnje prijateljstvo i saradnja sa SNS-om. Mi imamo saradnju sa ovom partijom još od 2009. godine. I tad je SNS bio opoziciona politička stranka. To su odnosi koji su, prije svega, bili ličnog karaktera. Istina, 2010. godine, dok smo nastupali pod pravnim licem Srpska Napredna Stranka, intenzivno smo sarađivali sa naprednjacima u Srbiji. Ali na bazi činjenice i odluke premijera Vučića, koji je rekao da se nakon formiranja vlasti u RS neće miješati u unutrašnje političke odnose, mi smo tu činjenicu ispoštovali i nismo na bilo koji način tražili od SNS-a javnu podršku. Mi dijelimo vrijednosti sa SNS-om, ali je Nparedna Srpska autohtona politička organizacija u RS-u, koja je stvorena prije svega zbog želje i potrebe mladih ljudi da se u RS-u oformi politička organizacija koja će zauzeti alternativni kurs u odnosu na postojeće političke opcije.
Rekli ste da imate prijateljski odnos sa gospodinom Vučićem. Šta je to Aleksandar Vučić dobro uradio za Srbiju i da li ta „pozitivnost“ može da se prenese u Republiku Srpsku?
Najvažniji koncept prilikom dolaska SNS-a na vlast je vladavina prava i otvaranje korupcionaških afera. U spoljnopolitičkom smislu, bio je to pozitivan znak Srbije da se počinje čistiti u vlastitom dvorištu. Koncept finansijske stabilnosti u Srbiji, koji je stvorio SNS, je koncept za koji se mi zalažemo ispred Napredne Srpske u RS-u. Preciznije, mi u RS-u trebamo početi trošiti onoliko koliko je budžetom planirano, bez oslanjanja na spoljnje faktore, što je do sada bila praksa.
Da se vratimo na Republiku Srpsku. Aktuelan je slučaj Milinić ili slučaj „kilograma zlata“. Zavisno sa koje strane posmatrate. Koliko je taj famozni kilogram zlata, koji vrijedi 60 hiljada maraka, uopšte bitan u moru ogromnih afera? I nije li to najobičnija opoziciona priča koja će da ishlapi naredne sedmice?
Mi smo rekli da, nakon objavljivanja snimka Željke Cvijanović i priče u vezi sa kupovinom narodnih poslanika, mi nismo spremni sa tim osobama niti fizički dijeliti prostor.
Šta to konkretno znači u Republici Srpskoj?
U ovom trenutku imamo, ne ulazeći u vrijednost aranžmana, dvije velike korupcionaške priče. Jedna se zove „kupovina narodnih poslanika“, a druga je ova aktuelna i direktno je vezana za Predsjenika RS-a.
Vratimo se još malo na stvar. Zašto je bivšem ambasadoru Miliniću trebalo toliko da obznani čitavu aferu. Ako se ne varam, on je i fizički bio prisutan, bar tako kaže, kad se sve to dešavalo. Šta je čekao do sada?
Vidite, to je ugao iz koga bi se na neki način moglo ovo sve posmatrati. Ali ono što je mnogo važnije, ako želimo da BiH krene putem integracija, reformi i vladavine prava, onda je važno da pojedinci progovore. Bez obzira na kojoj su funkciji. Činjenica je da je, ne samo gospodin Milinić, nego i neki koji su sad u institucijama vasti Republike Srpske, trebaju dobiti status zaštićenog svjedoka, da bi progovorili o brojnim aferama. Neke od stvari koja nam dolaze su zloupotreba koncesija, pa javnih nabavki, javnih radova...A, Specijalno tužilaštvo Republike Srpske, koje je formirala Narodna skupština, poslužilo je da iste te afere legalizuje.
Dali ste mi odličan šlagvort. Pomenuli ste Bosnu i Hercegovinu. Ne morate je voljeti, ali da li Vi doživljavate BiH, kao svoju zemlju? Pitam Vas zato što su mi mnogi sa prezirom u intervjuima govorili o BiH, a istovremeno su fenomenalno živjeli na tim istim državnim jaslama.
Ja ne želim da se odričem bilo kog dijela Bosne i Hercegovine. Sa istom vrstom identifikacije doživljavam i svoju Gradišku, i Banjaluku, i Prijedor, ali i Mostar i Sarajevo, i to je dio našeg identiteta. Nepravedno je da se preko noći odričemo onoga što je sastavni dio naše istorije. Republika Srpska je moja otadžbina, a država u kojoj živim je Bosna i Hercegovina i podjednako volim svaki grad u BiH.
Kad smo kod Republike Srpske i kategorije „otadžbine“, pitanje koje se samo po sebi nameće je - Referendum u RS-u, da ili ne i zašto NE?
Mi smo u Parlamentu bili suzdržani po ovom pitanju iz kolegijalnih razloga, zbog saradnje sa Savezom za promjene, jer je to bio njihov stav, preciznije, stav SDS-a. Naš stav je bio protiv referenduma. A, protiv smo, upravo zbog patriotskih razloga. Smatramo da čitav dijalog koji se vodi oko referenduma može dovesti do nove i jače centralne vlasti u BiH, protiv čega se mi borimo. Mi se, bez obzira na institucije, borimo i zalažemo za princip decentralizacije. Naprosto, smatramo da vlast mora biti bliže građanima.
Ne želim da prejudiciram, ali nije li insistiranje na referendumu od strane Predsjednika Dodika upravo njegov način da destabilizuje čitavu situaciju, pa da, ako treba na jedan relativno elegantan način, bez nekih velikih reperkusija, siđe sa vlasti?
Cilj gospodina Dodika je da u ovom procesu, koji ima radni naziv strukturalni dijalog, dobije, u klasičnoj trgovačkoj igri, situaciju, po kojoj će se sav privredni kriminal i sve afere pokrenute na nivou Tužilaštava BiH voditi u sudovima i tužilaštvu Republike Srpske. Strah koji je preovladao kod gospodina Dodika je toliko velik da je on spreman da rizikuje sve, a je bih rekao da je spreman da rizikuje i status Republike Srpske, samo da bi on ostao u narednom vremenskom periodu neprocesuiran.
Gdje vidite u budućnosti sebe i Stranku Napredna Srpska? Hajde da to promatramo kroz prizmu idućih lokalnih izbora. I hoćete li ponovo mijenjati ime partije?
Kada je u pitanju promjena imena, to nije bila naša želja, nego moranje zbog problema koje smo imali, prvenstveno sa pojedincima koji danas predstavljaju SNS, a i problema sa Centralnom izbornom komisijom. U procesima koji su vođeni, mi prosto nismo željeli više da se tim pitanjima bavimo. Formirali smo novo pravno lice, koje je prošle godine opet imalo problema sa Centralnom izbornom komisijom. Mi nismo mogli koristiti svoje ime i morali smo pod nazivom Nova Srpska izaći na izbore. Ali smatram da Napredna Srpska neće više morati da mijenja svoj naziv.
A, gdje vidite partiju u budućnosti?
Mi smo odredili svoj kurs i trajno ćemo do promjene vlasti djelovati opoziciono. Stranke koje pripadaju Savezu za promjene trebaju napraviti zajedničku koordinaciju i jednu politiku koju će sprovoditi na nivou svih institucija. Cilj je predstaviti i alternativni program i alternativnu Vladu, koju bi građani RS-a mogli vidjeti kao primjer u odnosu na ovu najlošiju Vladu RS u njenoj istoriji.
Možete li pojasniti, šta znači ta alternativna vlada?
To znači da se formiraju stručni timovi i da se imenuju glasnogovornici tih timova, koji bi sutra bili ministri ispred određenih resora, i da se tačno kaže šta i kako raditi drugačije. Drugo, treba se tačno reći koje je to lice koje će predstavljati ispred opozicije određenog ministra ili premijera, najmanje godinu dana unaprijed. To je proces koji je potpuno transparentan u kome bi se ukrštale politike, ali i ličnosti i njihove biografije, a sve u cilju da bi se građani RS-a mogli na vrijeme upoznati i pravilno izjasniti o svemu tome.
Hoće li opozicija biti u stanju da u pojedinim gradovima, konkretno mislim na Banjaluku, iznjedri zajedničkog kandidata za gradonačelnika? Vidjeli smo na prethodnim lokalnim izborima da je nejedinstvo opozicije direktno uzrokovalo njen poraz u borbi za gradonačelničku fotelju.
Ključ promjene u RS-u je pobjeda opozicije na lokalnim izborima, u šta sam uvjeren. Prvenstveno mislim na Banjaluku. Zajednički kandidat koji može artikulisati interese svih opozicionih partija, ali prvenstveno građana koji su željni promjena i koji će pobijediti, najbolja je pretpostavka da se stvore uslovi za vanredne parlamentarne izbore, koji bi promijenili vlast u RS-u.
Za kraj, ne mogu a da Vas ne pitam, ko je osoba koja bi mogla pobijediti aktuelnog gradonačelnika Banjaluke?
U svakom slučaju, mislim da gospoda Čavić i Borenović mogu biti dobri kandidati i da obojica mogu pobijediti kandidata SNSD-a.
Razgovarao: Dragan Bursać
