Kada sam logoraša i borca za ljudska prava Sudbina Musića, sekretara Udruženja Prijedor 1992, pitao gdje živi, rekao je vrlo jasno: “Ja živim na istom mjestu gdje sam trebao biti ubijen.” A to mjesto se zove Čarakovo na lijevoj obali Sane, gdje je u samo nekoliko julskih dana 1992. ubijeno oko 1.700 bošnjačkih civila. Prvo hapšenje za zločin u Čarakovu desilo se 4. decembra 2012. Više od dvadeset godina samoće za preživjele žrtve
Sve ostalo bilo je isto, u finalu Palfi i Lesar, spremali su isto jelo, nekakvog smuđa s bundevom u bučinom ulju, isti su bili članovi stručnog žirija, isti studio, ista špica, sve isto, samo na Novoj TV naslovom masterchefa ovjenčan Nikola Lesar, a na Federalnoj televiziji Marko Palfi.
U zadnje vrijeme stižu nam sve same loše vijesti. Ne samo da je broj nezaposlenih prešao psihološku granicu od 350.000, nego je Hrvatska i službeno srozana u kategoriju smeća. Uz to nas je sve manje i sve smo stariji, a kao vrhunac užasa u škole će biti uveden seksualni odgoj. Može li biti gore, pita se tzv. mali čovjek? A pravo je pitanje – može li biti bolje? Barem nešto? Barem netko?
Iz glave mi ne izlazi da sam musliman koji je ušao u katedralu na za katolike jedan od najsvetijih dana u godini. Zašto sam se tog trenutka osjećao, pitam se, kao da je netko nevidljivi pokušao zagnjuriti moju glavu u rijeku Jordan?
Onda je sestra Melita je uletila isprid mene da fra Ive me ne prokine. Ona je uzela kutijicu i rekla je: 'Robi, zlato, jel ti imaš blagog pojma zašta ovo služi?' Ja sam zacendrao: 'Pa za božićne ukrase! Zašta drugo?' Tu su se fra Ive i sestra Melita pogledali sa zbunjozom. Fra Ive je rekao: 'Momak, ti si stvarno bolestan u glavu! I otkud tebi tolipacnom golduni?' Ja sam se rascmoljijo: 'Pa uzeo sam ih mami iz kantunala!' Fra Ive je rekao: 'Opa! A jel ti gospođa mama možda objasnila šta sa njima radi?' Ja sam rekao: 'Mama kaže da sa njima tati kiti bor!'
Kako ispričati priču? Toplu ljudsku priču o sjajnoj novinarki, koja je u ime svih nas ustala i rekla - Dosta je tiranije nad medijskim pregaocima! Kako išta napisati, a da vam suza izdajica iz oka ne kane? Kako prenijeti narednim pokoljenjima neviđeni čin hrabrosti?
Mlađi klinci su masturbirali, masturbiraju i masturbirat će, a stariji su se seksali, seksaju se i seksat će se. I nema te molitve, letka, ponoćke i duhovnog susreta koji će to zaustaviti. Pitanje je samo hoće li pritom znati što rade.
Svako ko razmišlja je nesrećan“, kaže Sergej Dovlatov u jednoj od svojih priča. Neke vrane grakću po ceo dan, druge nemaju šta da kažu. Gledam jednu kako šparta levo-desno po mom dvorištu, kao Hamlet na pozornici. Izgleda da je muči nešto nerešivo, nešto suviše komplikovano za mozak jedne usamljene vrane. Ali ništa je ne košta da proba, pretpostavljam, čak i uz svu galamu koju njeni rođaci prave dok dolaze i odlaze, kao da drum ispred njih ne prekrivaju led i opalo lišće, nego sveže pregažena divljač.
Niko ne zna koliko Evropljana pati od anksioznosti ili paniči kako bi sačuvali velike evropske tradicije, profitirali od bogatstva koje su požnjeli od nezapadnog svijeta i zadržali prednosti koje su stekli u stoljetnim konfliktima, kolonizacijama i ratovima. Ali ako Evropa doista hoće da se zaštiti, ne bi li bilo bolje da se okrene sebi i da se prisjeti svojih temeljnih vrijednosti koje su je nekada činile središtem gravitacije za sve svjetske intelektualce.