Recept za politički uspjeh u Bosni i Hercegovini jednostavan je kao bosanski lonac.
Sastojci idu, manje-više, ovim redom…
Prvo ubaciš ljude. Gnječiš ih decenijama, dok iz njih ne iscijediš i posljednju kap dostojanstva. Otimaš, rasprodaješ sve što vrijedi i praviš sirotinju. Zoveš to privatizacijom, tranzicijom, kurcima-palcima…
Usput jedan odsto saučesnika pretvoriš u multimilionere. Prvo ti gazduješ njima. Kasnije oni tobom. Narodu je svejedno, njega po sopstvenom izboru niko ništa ne pita ni u jednoj fazi recepta.
Zatim ljudima zgadiš politiku toliko da im i izbori smrde. U tome ti svesrdno pomaže javni servis. Svi ga plaćamo, ti ga uređuješ. Prenosi skupštinskih sjednica posebno su djelotvorni: nekoliko sati programa i čovjeku se više ne učestvuje ni u vlastitom životu.
Pred izbore ubijediš one koje si osiromašio da ih jedino ti možeš izvući iz siromaštva. Godinama se krčkaju u parolama, pa to ide lagano. Obećaš i da ćeš ih odbraniti od onih drugih. Znaš već kojih.
Rat. Uvijek mora da miriše na rat.
Neprijatelja izmisliš ako ga baš nema. A s vođama „onih tamo“ piješ viski iza zatvorenih vrata i dogovaraš kad će ko da zapuca ćorcima u medijima. Jebiga, ručak ne smije da propadne. Ni tebi ni njima.
Dok kupljeni mediji objašnjavaju narodu da si baš ti njegov spasitelj, onaj jedan odsto koji si obogatio finansira predstavu. Najčešće u kešu. Ljubav prema otadžbini ne mora baš da ostavlja trag na računu.
Kvaka je u ovome, uz dobro organizovanu manjinu i podjelu plijena s partnerima, vladaš svima.
I onima koji su ostali kod kuće, naravno.
Oni seru kako ih politika ne zanima. „Znaš, stari, ja sam ti apolitičan.“ Gledaju kako ih gaze, ali im vlastita nemoć zvuči otmjenije kad je nazovu apolitičnošću.
Najslađi su komadi u loncu. Mekani. Ne pružaju otpor.
Glavninu glasova, ipak, obezbijediš između izbora. Birače učiniš zavisnim od sebe i partije. Zaposliš ih u javnim preduzećima i ustanovama ili kod privatnika koji žive od tvojih odluka i našeg budžeta. Plata iz javne kase, zahvalnost tebi. I glas, razumije se. Čovjek koji je zaradio platu mora još da bude zahvalan što si mu je dao.
Za još koji procenat odglumiš kampanju, debatu, demokratiju. Baciš mrežu među plutajuće birače, pa šta uhvatiš.
Što zafali, ukradeš na dan izbora.
Onda dvije godine sve po starom. Lokalni ili opšti, svejedno. Glasove dobijaš na temama koje nemaju veze sa životom, pa za život nikome i ne odgovaraš.
Eto. Kažem ti, prosto k’o pasulj.
Račun za taj lonac uvijek plate oni koji se u njemu kuvaju.
Zato izađi na izbore.
Neka se jednom preznoje i kuvari.