Obrazovani ste? Načitani? Skloni skribomaniji? Otvorenog duha i uma? Suviše često kritikujete desničarske organizacije? Vi ste gotovo idealan kandidat za stranog plaćenika u oblasti medija (novinar, kolumnista, urednik čak).
Prošla, 2012. godina, bila je grozna. Možda i najružnija godina naših društvenih, televizijskih, novinskih, političkih, književnih života. Privatno, bilo je – kako kome i kako je kome grah pao. Ali da biste u toj godini bili sretni, trebalo vam je: mnogo novaca, ne gledati televiziju, ne čitati novine, ne hodati ulicama i trgovima, te što je najvažnije – ne misliti kako je drugome.
Niste ga možda do sada tako gledali, ali razmislite li bolje, Isus Krist - tako se naime zove naš samotni junak - po svemu odgovara kanonu iz hollywoodskih udžbenika: svojeglavi samotnjak što je zbog osebujnih metoda i nerazumijevanja okoline odavno rezigniran vratio značku, uzašao na nebo i povukao se daleko od ljudi. Dvije hiljade godina samotnjak iz Nazareta bavio se tako u rajskoj dolini promatranjem krilatih anđela, sve dok u brvnari na jezeru nije zazvonio telefon...
Bauk, već godinama, kruži iznad akademskih i intelektualnih krugova na teritoriji bivše Jugoslavije. Reč je o strahu koji proganja svakoga ko ne želi biti viđen kao advokat nacionalističke politike koja je pridonela balkanskoj tragediji pre dva desetljeća. Čak i mlađe generacije naučnih radnika i intelektualaca nose ožiljke “praroditeljskog/istočnog greha” koji je ostao od starijih kolega, zbog njihove pasivne ili aktivne podrške nacionalističkim liderima na kraju 20. veka.
Treba imati stanovite drskosti da se Vrdoljaku odreknu ratne zasluge samo zbog toga jer nije oblačio uniformu i nosio pušku. Odora ne čini ratnika! Naprotiv, da se stari gad, prkoseći svojim godinama, mašio klasičnog naoružanja i odjezdio s nekom jedinicom u smjeru Banije ili Dubrovnika, njegov učinak u proizvodnji rata – točnije: njegov doprinos konkretnom uprizorenju, a ne fikcionalnom izdanju tzv. domovinskog rata – bio bi neusporedivo manji nego dok je komandirao HRT-om.
Kad bi starost mogla a mladost znala, tako nekako glasi jedna od popularnih maksima o generacijskim razlikama. Došla nova vremena: starost sve više može, a mladost sve više zna...
Biskupi su tako krenuli u dosad najotvoreniji rat sa stvarnošću, rat u kojemu nema natrag i nema povlačenja. Ovaj put do kraja. Pred roditelje je jednom za svagda postavljen jasan izbor: žele li biti odgovorni ljudi i roditelji, ili odgovorni katolici? Nikad do sad jedno od drugog nije eksplicitnije razdvojeno i odijeljeno. Odgovoran čovjek i roditelj po definiciji ne može biti odgovoran katolik. Izbor je vaš. Odgovornog katolika brine što će reći selo, a odgovornog roditelja što će reći liječnik.
Dok raspravljamo šta da se uradi, mogu li da zamolim da se zaustavimo i razmotrimo tri faktora u kojima mislim da se krije odgovor na pitanje zašto u Americi ima više nasilja nego bilo gde drugde:
Napišem nedavno na fejsbuku da je Milorad Dodik srpski Alija Iztebegović, a neko iz mase dobaci da je to obično lupetanje. A ja, evo, i dalje mislim da nije, pa ću sa par brzih poteza obrazložiti tu sličnost.