Dakle, radnici u Bosni i Hercegovini su slomljeni. Pali su na koljena. Ako i dalje budu šutjeli i trpjeli ono što im slijedi kao sigurni naredni korak bit će da će raditi i bez minimalca. Gratis. Besplatno. Džaba. Za takvo što sami će biti i sami su krivi. Sami su sebe obezvrijedili. Ali, što bi narod rekao:ne daj Bože gore. I od besplatnog rada ima gore?!
Nehrvatici, koja se prijavila za mjesto nastavnice hrvatskog jezika, komisija dala nula bodova. U nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini nikome ne pada na pamet da to poveže s nacizmom.
Da bi spasio predstavu, ravnatelj Gavelle Darko Stazić je pristao na zabranu plakata. Učinio je ono što je mogao. Plakat je zabranio gradonačelnik Milan Bandić. Učinio je to u skladu sa svojom naravi i s načinom političkoga upravljanja i vladanja. Bandić je, naime, onakav kakva mu je klima: može biti idealan ljevičar, kakav je bio u Račanova doba, i kada je socijaldemokrate u Zagrebu dovodio na vlast, a može, bogme, biti i idealni frankist, sve zavisi od toga kako mu netko odozgor odredi.
Šta i koliko jedan kardinal, naprimjer, zna o masturbaciji? Gdje je o tome učio? Koji teološki kurikulum i u kojem redovničkom uzrastu raspravlja o toj temi, osim što se zna da je griješno prosipati sjeme uzalud?
Gospar Vlahušić se zaustavio samo na tome da nekvalitetne turiste “penalizira” suhim zlatom kojim će se naplaćivati sam dolazak do Grada, pa će samo prolazak autobusa preko Ilijine Glavice - odlučio je komunalni kolegij - koštati dvije stotine eura. Time će, istinabog, biti penalizirani i putnici u autobusu koji su na Stradunu naumili nešto “iskoristiti” i “platiti”, ali oni će, kako stvari stoje, biti samo kolateralne žrtve. Sve i da su unutar zidina namjeravali “iskoristiti” i “platiti” samo javni zahod: na istom sastanku cijena te usluge podignuta je sa pet na cijelih deset kuna.
Onda se ispod jorgana čulo šuškoljenje i mumoljenje. Plus se čulo kikoćanje i mrmoćanje. Onda je mama rekla: „Gospe moja, da nas sad svit vidi!“ Gospe je rekla: „Pa šta onda?“ Mama je rekla: „Kako šta onda? Dvi ženske u postelji! Znaš kako ovde crkva pizdi na te stvari!“ Gospe je rekla: „Baš te briga šta ko pizdi! Naročito oni bolesnici iz crkve! Nemoj mi reć da ti sad nije toplije nego prije…“ Mama je rekla: „A jeee…“ Gospe je rekla: „I da ti nije lipše nego prije…“ Mama je rekla: „A jeee… Samo šta parimo one dvi đikače sa plakata od Gavele! Na kraju bi nas još mogli i zabranit!“
U vrlo bliskoj budućnosti svaka kuća će imati po jedan ovakav uređaj koji će moći da stvara sitnije predmete poput čaše, cipele, posuđa ili sitnijeg nameštaja, a radnje za štampanje krupnijih predmeta biće na svakom koraku. Ako je verovati prognozama, sledi revolucija u industriji opipljivih predmeta, a digitalni mediji i virtuelne stvari polako postaju dosadne oblasti u kojima je već sve napravljeno. Inovacije se vraćaju u realan svet.