Početak Nove, 2013. vlasti Bosne i Hercegovine dočekale su sa ulaskom u četvrtu godinu kršenja presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, a da se istovremeno još uvijek ne nazire kada će ona biti implementirana u konačnici.
Nema valjda na čitavom svijetu naroda obdarenijeg smislom za humor od Hrvata, a od sviju Hrvata najspremniji za šalu su panduri i carinici na hrvatskim graničnim prijelazima. Od sviju pak vazda na šalu spremnih hrvatskih policajaca i carinika naj su na šalu spremniji nadaleko poznate šaljivdžije sa carinskog terminala u Zagrebu. Čitali ste, uostalom, što se tako nekidan dogodilo dvojici vozača tvrtke Voćar iz Gornjeg Rahića kraj Brčkog....
Nije zamislivo da bi ikakve institucije u Srbiji mogle uhapsiti Miroslava Miškovića bez političke volje, tj. da neko nije pritisnuo dugme i rekao “kreni”. Suštinsko je pitanje da li će se politička volja sedimentirati u permanentnoj i samostalnoj službenoj volji, čime počinje rad sistema, što je samo po sebi složen i dugotrajan put, ili će službena volja raditi na pritisak dugmeta, na mig političke volje koja zapoveda: čas radi – čas ne radi, čas goni – čas stavljaj u fijoku.
Upravo na Islandu, u zemlji najstarije svjetske parlamentarne demokracije, stanovnici glavnog grada prije koji tjedan za gradonačelnika su izabrali komičara Jona Gnarra, bivšeg punkera i taksistu, liječenog mentalnog bolesnika koji je prije tri godine iz čiste zajebancije - da bi se narugao birokratiziranoj politici - osnovao Najbolju stranku, pa prije dva tjedna kao novi gradonačelnik Reykjavika građanima čestitao Božić s maskom Dartha Vadera.
Kad je zvonilo mi rulja iz razreda smo istrčali iz škole. Na skalama isprid škole je bila jedna teta sa crvenom frizurom. Teta je isprid ćunke držala nikrofon. Iza nje je bijo jedan barba sa kamerom.
Naprosto je nevjerovatno da autori, u gotovo svakoj drugoj rečenici, zagovaraju važnost obrazovanja za bošnjačku budućnost, mogu konstatovati da su “Bošnjaci..više od jednog stoljeća čekali i, evo, dočekali osnivanje SVJETSKOG BOŠNJAČKOG KONGRESA...”
Pobuna koja je objedinila praktično sve aktivne civilne inicijative u Sloveniji proizvela je do sada ceo niz izuzetno zanimljivih programskih tekstova, od radikalno-anarhističkih do uporno-parlamentarnih, uz dodatne ekološke programe, veoma ozbiljno izrađen program jedinstvenog dohotka: na početku je uistinu izgledalo da će glavni problem biti sasvim formalno usklađivanje, a sada stvari izgledaju drugačije.
Ovi zreli, samosvesni odgovori daju dragoceno različitu sliku o mladima u Srbiji, sliku inače punu negativnih predrasuda i najčešće uvredljivo omalovažavajuću. Pritom, odgovori su stigli sa „levice” – kako se izjasnio jedan od studenata i od SDO koji ima mnogo jasnije leve pozicije od oportunističke, uspavane, tzv. socijaldemokratije u Srbiji. Imajući sve to u vidu, ova pisma su veliki razlog za optimizam. Pozivam vas sve da ih u celini pročitate na Internetu. U svom tekstu pokušaću da facilitiram sučeljavanjem samo po pitanju povratka studenata u zemlju.