Naziv projekta:
Ustašokop Corp.
Kratko objašnjenje:
Ustašokop Corp. je naziv kompanije u državnome vlasništvu koja bi trebala biti osnovana radi obavljanja poslova od nasušnoga nacionalnog značaja: otkrivanja, iskopavanja i političke eksploatacije kostiju i drugih (pod)zemnih ostataka ustaša ubijenih tokom i po završetku Drugog svjetskog rata od strane partizanskih krvoloka.
Kompanijom će upravljati predstavnici vodećih stranaka vladajuće koalicije – HDZ-a i DP-a – u omjeru koji odgovara broju zastupničkih mjesta u Saboru ili je utvrđen posebnim međustranačkim dogovorom, s tim da ih čvrsto ujedinjuje zajedničko polazište:
Kosti i drugi ostaci ubijenih ustaša su rudno bogatstvo koje ne smije ostati neiskorišteno! Oni koji su nesebično dali živote za Hrvatsku ne bi nam oprostili da ih tretiramo kao mrtvi kapital! Uključimo ih u politički život!
Fusnota uz kratko objašnjenje:
Pod “ubijenim ustašom” podrazumijeva se da je ovaj u trenutku nasilne smrti bio nenaoružan, da je bio opčinjen klasičnom glazbom, zaštitom prirode, humanitarnim radom i stihovima S. S. Kranjčevića, te da je za opasačem umjesto samokresa nosio krunicu i vjenčić od tratinčica.
Fusnota uz fusnotu:
Ne postoji ustaša, uključujući preživjele, koji ne odgovara gornjem opisu!
Nastavak kratkog objašnjenja:
Nakon sklapanja vladajućeg saveza između HDZ-a i DP-a povećala se potreba za truplima likvidiranih ustaša kao zornim dokazima zvjerstava kojima se odavao mračni jugokomunistički režim. Iskopavanja su intenzivirana, dotok leševa namijenjenih kolektivnom oplakivanju je ubrzan, no cijeli proces i dalje se vodi stihijski, bez dugoročna plana i uz nepotrebne improvizacije.
Osnivanjem kompanije Ustašokop Corp. ta bi se djelatnost privela redu i sistematičnosti. Uz to, izbjegli bi se sadašnji povremeni nesporazumi i sukobi na relaciji Penava – Medved, Plenković – Dabro i sl. Gospodarenje kostima odviše je važna nacionalna zadaća da bi se prepustila amaterizmu i privatnoj inicijativi!
Pritom, sasvim je jasno da bi bez permanentnog osiguravanja dostatne količine svježe iskopanih ustaških ostataka politika aktualne hrvatske vlade bila osuđena na stagnaciju, tj. da bi vladajuća politička volja erodirala. Thompson, repka, HRT i navijačke skupine više nisu dovoljni! Stihom izražena konstatacija da je “loša bila ’45.” mora biti bez prestanka osnaživana obiljem materijalnih dokaza!
Materijalne pretpostavke:
Rad kompanije Ustašokop Corp. u cijelosti će se izdašno financirati iz proračuna RH. Uz trošak radne snage, to uključuje i sredstva za nabavku bagera, rovokopača i ostale neophodne mehanizacije. Također i obrtni kapital za tekuće poslovanje, jer će se, pored crpljenja mineralnog blaga u domovini, Ustašokop Corp. baviti i uvozom sirovine iz Slovenije, Austrije i drugih zemalja čije je tlo bogato kostima ubijenih ustaša.
S obzirom na pozitivne političke promjene u većini europskih zemalja, realno je očekivati da će, zbog šire važnosti, djelatnost kompanije biti poduprta bespovratnim sredstvima EU fondova.
Generalni cilj je…
…proizvesti utisak da je u Drugom svjetskom ratu broj ubijenih ustaša bio višestruko veći od broja onih koje su ustaše ubili. I to kad se iz računice izostavi Jasenovac, gdje su partizani počinili strašan genocid.
Ako se to nekome ne čini spojivim sa zdravim razumom i minimalnim poznavanjem povijesti, treba podsjetiti da je Ustašokop Corp. pogon u službi revizionizma i političkog opsjenarstva, a to je sfera u kojoj se odgovoran član zajednice ne orijentira pomoću zdravog razuma, već usprkos njemu.
Poslovna politika:
Iskopavanje i politička eksploatacija ostataka smaknutih ustaša obavlja se tokom cijele godine, ali se značajan dio zaliha čuva za javnu prezentaciju u prvoj polovici svibnja, kada kroz žrtvoslovne manifestacije – uz neizostavne suze, himnu, upaljene voštanice i muklu vojnu glazbu – valja parirati opskurnim antifašističkim praznicima (koje, uostalom, ionako treba zabraniti).
Godišnju količinu otkrivenih i iskopanih ustaških kadavera određivat će uprava kompanije, vodeći računa o trenutnim političkim potrebama. Drugačije rečeno: situacija u zemlji ovisit će o situaciji u zemlji.
Fusnota uz poslovnu politiku:
Uprava kompanije definirat će kolikoj kvoti upokojenih fašista će javnu počast odavati, na primjer, Penava, a kolikoj, na primjer, Jandroković. No cilj je tvrtke Ustašokop Corp. da se obredna procedura usustavi i s vremenom liši tereta stranačkih pripadnosti i osobnih taština, tako da u budućnosti postane savršeno svejedno da li nad kostima kvislinga nariče Tomo Medved ili medvjed Tomo.
Ograničenja i prednosti:
Logično je pretpostaviti da će se nalazišta beživotnih tijela vojnika NDH (palih od krvave partizanske ruke) s vremenom iscrpiti. Međutim, valja znati da mrtvi ustaše imaju simboličku, a ne materijalnu vrijednost. Poklonjenom se lešu u zube ne gleda, dok god je hermetički zatvoren, zakovan u lakiranom kovčegu i prekriven državnom zastavom.
To znači da se unutar striktno zadane ambalaže (lakirani kovčeg, zastava) može nalaziti bilo što – ugljen, cjepanice, krumpiri, kokain, oružje, građevinski otpad… – a da ritual kolektivnog žalovanja ne gubi emocionalnu snagu.
Ovo navodimo tek usput, u šturoj skici, da ne ostavljamo pisane tragove. Konkretna realizacija definirat će se usmenim dogovorima unutar kompanije.
Lijes i barjak:
Mučki likvidiranim i friško iskopanim ustašama odaju se državne počasti, uključujući pokrivanje kovčega zastavama, kako bi se jasno naglasilo da su prije osamdeset i nešto godina oni položili živote za današnje nacionalne i državne interese. To naravno ne znači – kao što tvrdi zlonamjerni ljevičarski šljam – da je današnja Hrvatska prirodna nasljednica nacističke NDH, nego da je nacistička NDH bila prirodna prethodnica današnje Hrvatske.
Ideološki benefit:
Kao mobilizirana vojska utvara, mrtvi su ustaše simboličko oruđe za obračun sa živim neprijateljem. Njihova mučenička smrt, dolično romantizirana i patetizirana, vapi za osvetom, a danak imaju platiti današnji sljedbenici jugo-boljševičke ideologije koja je najuzornije među Hrvatima pospremila u pakao.
Drugačije rečeno: svaki ustaša pogubljen u prošlosti može poslužiti kao kvalitetan izgovor za verbalno, institucionalno i fizičko nasilje nad onima koje današnja vlast evidentira kao komunjare, antife, antihrvate, možemovce, lijeve teroriste, partizanski nakot ili novinare Novosti.
O namirivanju pravde brinu samozvani izvršioci oporuke – predsjednici HDZ-a i DP-a, Plenković i Penava – ličnosti čije su se privatne neuroze sretno sljubile s nacionalnima. Smisao Ustašokop Corp.-a je da im olakša posao.
Završna misao:
Napadna popularnost mrtvih fašista potvrđuje besmrtnost fašizma.
Ako vam to zvuči previše filozofski, boli nas dupe. Nebrojeni su se teoretičari bavili političkom upotrebom smrti i dokazivanjem kako je savez s uniformiranim pokojnicima, ostvaren kroz zajednički marš, temeljna psiho-drama fašističkog buđenja, no mi ćemo ovdje navesti samo jednoga:
“Ne bi li se morali otvoriti grobovi svih stotina tisuća što su se nekad uputili u vojnu s vjerom u domovinu… Ne bi li se morali otvoriti i nijeme, blatom i krvlju umazane vojnike poslati natrag u domovinu…”
(Adolf Hitler, Mein Kampf)