svuda su oko nas, ako vas ne mrzi da pogledate. Visoki čovek u poznim pedesetim godinama, koji je nekada možda imao svoju sliku na zidu kancelarije šefa u nekoj firmi, pakuje robu u supermarketu sa mrgodnom efikasnošću; krotki stari par u apoteci čeka u redu na kasi sa bočicom generičkog ibuprofena i pakovanjem maramica, pa zatim, kad čuju koliko šta košta, ostavljaju maramice i plaćaju lek sitnišem; naočiti otac srednjih godina, neobrijan i zapušten, čeka školski autobus sa svojim malim sinom pred skromnom kućom u predgrađu...
Svaka politika postaje disciplinovano sprovođenje onoga što predlaže, a ne onoga što negira ili odbacuje. Politika je aktivno i organizovano uvjerenje, misao u akciji koja otvara neslućene mogućnosti. Slogani kao što je „otpor!“ svakako su primjereni za okupljanje različitih pojedinaca, ali oni stvaraju rizik da takav skup postane samo vesela i poletna mješavina istorijske egzistencije i političke krhkosti, koja se pretvara, čim neprijatelj dođe k sebi, u produbljeno i sterilno ponavljanje neuspjeha.
Uobičajeni prigovor psihoanalitičkoj kritici jest da svaki tekst reducira na porodične komplekse i da ga svodi, o čemu god govorio, na Edipov konflikt, incest, etc. Umjesto dokazivanja kako to nije istina, bolje pokušati prihvatiti izazov. Filmovi koji najmanje liče porodičnim dramama su oni koji plijene pažnju gledatelja scenama zastrašujućih događaja ogromnih dimenzija – filmovi katastrofe. Prema tome, prvo psihoanalitičko pravilo čitanja tih filmova bi bilo zanemarivanje tih „velikih događaja“ i obraćanje pažnje na „male“ (porodične odnose), pri čemu bi se katastrofa čitala samo kao simptom porodičnog problema
Htjela sam reći da sam prema “Stožeru”, koliko god on bio opako nadrkan, na neki način ipak milosti puna. Vole mahati čekićem, šire mržnju, strah i nemir ali ih više ne držim divljacima. Dapače. Kad čovjek pogleda kao se Talijani odnose prema imigrantima i Ciganima, što Ciganima i strancima rade Francuzi, Mađari i Nijemci naši su stožeraši ljupki poput Pape Franje.
Život, jebiga, nije rijeka. Život je kad Vedo Ibišević u šezdeset osmoj zabije gol. U tom životu, jednostavno, ne pobjeđuju države i narodi, već nogometaši. Istina, ne pobjeđuju svaki put bolji, ali svaki put pobijede nogometaši. I to je cijela Istina.
Prije nešto više od sedamnaest godina kolega Marinko Čulić i ja završili smo na sudu pod optužbom da tadašnjega nacionalnog vođu Franju Tuđmana uspoređujemo s fašističkim diktatorom Franciscom Francom.
Pogledajte još jedan urnebesni video Damira Nikšića o proslavi nakon pobjede reprentacije BiH nad Litvanijom i plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazil!
Nudizam u Nemačkoj vuče korene još iz osamnaestog veka i u toj zemlji on i danas cveta. Ema Volis nedavno se iz Britanije preselila u Nemačku, a svoj ovogodišnji odmor provela je na obalama Baltičkog mora…
SNSD-ovo saopštenje kojim najavljuje prekid saradnje sa BN-om je još jedan u nizu kontraproduktivnih poteza koje pravi vladajuća stranka čime se pokazuje da su stvorili stvarnost iz koje više ne mogu izaći...