Filozof Karl Popper, jedan od najvećih filozofa XX vijeka, preminuo je 17. septembra 1994. u 92. godini života. Pročitajte jedan dio iz njegove knjige "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji".
Dobili smo, cenjeni publikume, paket novih mera za popravljanje katastrofalnog stanja državnih finansija. Srpski novogenije, Krstić Lazar, za početak je došao na ideju da uzajmi još jednu milijardu evra, a da građane čiji prihodi premašuju sto hiljada RSD dodatno oporezuje. Više sam očekivao od Krstića.
Ono što se zbivalo u logorima u tolikoj mjeri nadilazi pravni koncept zločina da se pravno-politička struktura, u kojoj su se ti događaji odigrali, često naprosto prestajala razmatrati. Logor je samo mjesto u kojem je realizirana najapsolutnija conditio inhumana (neljudska situacija) koja je ikada postojala na zemlji: to je ono što naposljetku vrijedi kako za žrtve tako i za potomke.
Onda je mene mama prodrmala po ramenima i podviknila je: „Aj probudi se više! Zakasnićeš u školu!“ Tu sam se ja probudijo u svojoj krevi. Mama je raširila koltrine na ponistri i rekla je: „Diži se, linguzo, moraš u školu!“ Onda je ona okrenila se prema meni i pitala je: „Šta si se tako cili opotija? Al si štagod grubo sanja, sinak?“ Ja sam klimnijo sa glavom. Mama je pitala: „A šta si sanja, mišu?“ Ja sam rekao: „Da u školi imamo spolni odgoj!“ Mami je uletilo čudilo: „Na bava kua? Pa jel to malo rano da već u trećem razredu imate spolni odgoj?“ Ja sam rekao: „Ako je tačno ovo šta san sanja, onda nije!“
Najprije sam, majke mi, mislio da je Jutarnji proletio na zajebanciju nekog od onih internetskih portala s lažnim vijestima, kakav je srpski Njuz, što se ono prije par godina pročuo kad su gotovo svi balkanski mediji – a i lijepi broj svjetskih, od moskovske Pravde do New York Posta – prenijeli njihovu vijest kako je neki Srbin spasio turističku sezonu u Egiptu, kad je pijan pao u more i usmrtio morskog psa ubojicu što je mjesecima terorizirao poznato ljetovalište Sharm el-Sheikh.
Nekad su samo žene morale biti mlade. Danas muškarci mojih godina, ako inzistiraju na nošenju sijede kose, moraju je “preljevati” a sjedine na prsima depilirati. Da klinke u dvadesetoj lude za dečkima u tridesetoj ne skuže da ih drapa komad u sedamdesetoj. Što je mladost? Što je starost? Da se granica može izbrisati čupanjem dlaka oko đoke,”brazilkom” i nanošenjem “kestena” na glavu život bi bio jednostavan. Ali sve ovo drugo?
Autor ovog teksta u Jugoslaviju je ušao u prvoj polovini šezdesetih. Na početku, bio je komšijska, a ne porodična kategorija. Neko bi kupio televizijski aparat – tako se to tada zvalo, i onda su svi iz komšiluka dolazili u sretni dom na sijelo. Po dvadeset ljudi pratilo bi dnevnik i nije se čula ni muha, jer su: a) svi bili puni strahopoštovanja prema kutiji iz koje vire i pričaju drugi ljudi, i b) na ekranu je govorio drug Tito, a njega se ne prekida.
Danas se često kaže da, zbog naše potpune izloženosti medijima, kulturi javnog ispovijedanja i sredstvima digitalne kontrole, osobni prostor nestaje. Treba se usprotiviti ovom općem mjestu suprotnom tvrdnjom: javni prostor je taj koji nestaje. Osoba koja na internetu objavljuje svoje gole slike ili intimne podatke i opscene snove nije egzibicionist: egzibicionisti upadaju u javni prostor dok oni koji stavljaju svoje gole slike na internet ostaju u svom privatnom prostoru i proširuju ga tako da uključi i druge.