Prva godina: “Daj mi sisu!
Četvrta godina:”Pljunuo sam tetu u vrtiću jer je glupa.”
Peta godina:”Svi u vrtiću imaju ljepši mobitel od mene.”
Sedma godina:”Učiteljica je krava. Da, ja ću stalno biti na netu i bit ću i bit ću i bit ću! I ti si krava!...
Za one kojima su odbojne sve etno-nacionalne mobilizacije, ostaje svijest da su pitanja o naciji, jeziku i vjeri - neobavezna. Drugim riječima, a po analogiji sa izborima, postoji mogućnost "bijelog listića", mogućnost potencijalno subverzivna, zasigurno subverzivnija negoli kad je o izborima riječ, ali čiji potencijal nije, očito, masovno prepoznat. I tako se u Bosni i Hercegovini, u popisu kao i u životu, medijski i javni ratovi vode oko onog što su neobavezna pitanja, dok za obavezna nikog nije briga.
Već sada se oseća velika napetost oko proslave stogodišnjice I svetskog rata: premda do same stogodišnjice zvaničnog početka rata ima još nekih godinu dana, teško je zamisliti kulturnu, prosvetnu, školsku, naučnu, političku, vojnu instituciju u Evropi i šire koja se neće uhvatiti I svetskog rata – bar za dobijanje sredstava. Proslavljaće se i sećati na svim nivoima i u svim stilovima javnog govora.
Danas, 24. septembra 2013. godine svečano, po 13. put, uručujemo nagradu Osvajanje slobode iz fonda Maja Maršićević-Tasić. Obeležavajući svake godine taj dan kada su građani Srbije na izborima smenili režim Slobodana Miloševića želimo da podstaknemo na građansku hrabrost, ali i da, svaki put iznova, preispitamo stanje u Srbiji.
Ja bih se na njegovom mjestu ne samo zaprepastio, već i ozbiljno iznervirao. Rekao bih im: „Gospodo Amerikanci, kakav je to pristup poslu?! Šta radi ta vaša CIA?! Brifira li vas uopće prije nego što vas pošalje na teren? Pa kome ja već godinama govorim – CIA-i ili zidu – da tu Bosnu treba podijeliti?!
Kad norveška vlada na banci oročava godišnju zaradu od nafte, toliki im bude kusur. “Ne, ne u redu je, to je za vas“, uljudno norveški ministar financija na šalteru gurne one kovanice, kad mu službenica u banci vrati kusur od stotinu pedeset milijuna eura. U svakom zapravo od četiri stotine norveških gradova i gradića Norveška bi s munitom iz kasice-prasice mogla sagraditi po deset novih stadiona, od pedeset hiljada sjedaćih mjesta svaki. Četiri hiljade novih stadiona.
Sagradili bi Operu? Svašta!
Kada sam prvi put počeo da snimam zvučno okruženje divljine, pre 45 godina, nisam imao pojma da mravi, larve insekata, morske sase i virusi stvaraju zvukovni potpis. Ali stvaraju. Svako zvučno okruženje divljeg staništa ima jedinstvene karakteristike, koje sadrže neverovatnu količinu informacija...
Intelektualci pate od jedne boljke više, od koje ne pate druge grupe: oni znaju kako društvo može da se organizuje racionalnije i humanije, ali nemaju moći da to učine! U svakodnevnom životu racionalna i čovječna misao doživljava poraz za porazom, a nagon, inat i interes igraju svoje igre. Pri tome sami intelektualci ne uzimaju mnjenje ogromne većine za ozbiljno, i obično ga odbacuju kao skup predrasuda zdravog razuma, što je velika greška, jer ovo mnjenje i predrasude odlučuju (na izborima) u kakvom ćemo sistemu živjeti.