Kolumne

Otišao tako Pavelićev veteran u Beograd kao ustaša, pa se vratio kao žrtva jasenovačkog logora, sa sve potvrdom srpskog Vojnog arhiva. A onaj stari cinik gore gleda i smije se. Ne zna da li da mu do kraja teksta uopće kaže kako žrtve Jasenovca u Hrvatskoj, za razliku od svojih ubojica, nemaju nikakve penzije ni novčane naknade. Što bi se reklo jezikom poražene vojske, džabe je krečio.

Manje od godinu dana ostalo je do obeležavanja stote godišnjice početka Prvog svetskog rata, do tada najkrvavijeg rata u ljudskoj istoriji. Kako se 28. jun 2014. približava, sve je izvesnije da će se u organizaciju obeležavanja stogodišnjice u Sarajevu, na mestu gde je Gavrilo Princip izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonaslednika i njegovu suprugu, uključiti čak i nemačka vlada. Najveća noćna mora naših baka i deka počinje da nas manje više sve mori, kako se ovaj datum približava. Pitanje koje nas muči je dakle, “šta će reći svet?”

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Da ste Islanđani, biste li uopće mogli tražiti bolji ždrijeb od posvađane i disfunkcionalne Hrvatske, momčadi s posebnim potrebama?

Trideset i pet godina ta žena ispaštala je grijeh o kojemu ne znamo ništa. I pristojno je vjerovati da lažu svi koji pišu ili govore da o njezinom grijehu nešto znaju. Osobno, sklon sam vjerovati da je Jovankin grijeh srodan grijesima svih naših bivših žena, djevojaka, ljubavi. Prvi put smo primijetili da je više nema 1978, za one velike Titove turneje po Sovjetskom Savezu, Kini i Sjevernoj Koreji, čiji je vrhunac bio kada su na prepunom stadionu u Pjongjangu korejanske pionirke, stotine njih, u isti glas pjevale lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelena, a najlepši, a najlepši beli Zagreb grad.

Makedonija je jedina zemlja u Jugoistočnoj Evropi gdje se novinar nalazi u zatvoru zbog pisane riječi. Ne možemo se više kriti, nemamo kuda. Pitanje dana je ko je sljedeći.

Priča o Jovanki Broz je okrutna priča o odsustvu dostojanstva: u Partiji i partijama, u Državi i državama, u postjugoslovenskim društvima.

Izraz fatalna ljubav povezuje sudbinu i ljubav, označujući sudbinsku ljubav. Latinska reč fatum znači sudbina. Koncept sudbine je takav da je Bog ili neka viša sila osudila nekoga da mu život teče nekim tačno određenim tokom. Oni koji veruju u sudbinu misle da ljudi svoj život ne mogu bitno da promene, već da treba da se pasivno prepuste višim silama koji njima upravljaju. U ljubavi i zaljubljenosti treba da se pomire sa tim da im je određeni partner „suđen”.

1949. godine objavljena je knjiga Džordža Orvela "1984", vizija svijeta kojim vlada Veliki Brat. Donosimo vam kratak odlomak iz ovog romana.