Znate kako se ono kaže - čekić su u stanju da pokvare, kamoli avion. Kakav sad avion? Avion zvani Novak Đoković, eto kakav. Pre neko veče, nakon zatvaranja Sajma knjiga, odem vam ja, kako bog Sajma knjiga i zapoveda, sa braćom i sestrama po peru u neko kafanče.
Ponekad kod frizera ili na masaži, trenutno sam nepokretna, osjetim kako me mlade oči gledaju pune sažaljenja. I ja tako gledam sve mlade ljude oko sebe ali oni to ne primjećuju. Misle da je starost strašna. Starost strašna? Zašto? Ako naglo umrem nitko sretniji od mene i onih oko mene. Ako se teško razbolim mogu se dati ubiti, kad imaš novaca netko će te dokrajčiti nježno. Za to čuvam lovu.
Nije stoga nikoga pretjerano začudilo kad su statističke agencije na kraju objavile kako su prvi, neslužbeni rezultati popisa pokazali da je u BiH popisano gotovo šest milijuna ljudi! Šest milijuna ljudi utrpalo se u napaćenu Bosnu i Hercegovinu, nagurali se ljudima u kuće, podrume, tavane i liftove, razapeli po avlijama šatore i parkirali kamp-kućice: jedan u Zenici, čitali ste nekidan, sagradio kuću na vrh nebodera.
Sada možemo da odahnemo, umro Tijanić. Srpsko novinarstvo će najzad postati kvalitetnije i časnije, srpske će TV stanice naprasno dobiti napad dobrog ukusa a i srpski će političari postati pošteniji. I RTS će, bez sve sumnje, procvetati
Crtaš na tabli zmijskog cara koji je progutao slona, dok iza tvojih leđa Mali Princ živi još samo na pernicama. Da ga sretnu u Grand Theft Auto, ubili bi ga i ne trepnuvši digitalni zombiji osuđeni na devet godina prinudnog čitanja. Ne bi ga ni prepoznali. Za Matildu bi zaključili da je frik. Pregazili bi Lesija smejući se. Vežbali bi gađanje na Galebu Džonatanu Livingstonu. Izrešetali bi Gavroša i ne trepnuvši. Upucali bi Pegaza, razneli Nautilus, spržili devojčicu skupa sa žigicama.
Ugasio se život čovjeka na pragu starosti. Oko mene svakoga dana umiru moji vršnjaci. Došao je red na moju generaciju. Pa ipak… Kad je sin spustio slušalicu… Umro je Tijanić. Nema više Saše? Sredinom idućeg mjeseca otići ću, ako budem živa, u Beograd. Planirala sam popiti s njim kavu.
Kad sam saznao za Jelenu Topić, Prijedorčanku koja ćuti i stoji, kako vele? Ne odmah, negdje prije desetak dana. Tada su već svi mediji krenuli u grozničavu potragu za, čudno je to reći u ovo vijeme, za idejom.