Okupljeni oko stola – hrvatski i bosanskohercegovački ministri, stručnjaci iz Europske unije, prometni i građevinski inženjeri, sve goli ekspert i vizionar – gledali su u mapu kojom se beživotno opružio jugoistočni krak Republike Hrvatske, brutalno kod Neuma presiječen s petnaestak kilometara Bosne i Hercegovine. I kako god oni gledali, računali i putovali kartom, do Dubrovnika se nije moglo kopnenim putem, a da se kažiprstom ne razdjeviči teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Osim, možda…
U naletu inspiracije zapisujem u mislima: još nije osnovan gori grad od ovoga, niti ga možeš izmisliti. Njegovi stanovnici ga savršeno zaslužuju. Radi se, naravno, o kojem drugom gradu nego o legendarnom Sarajevu, tom evropskom Jeruzalemu, u čiji kvartet bogomolja, nacija, ili čega već ne, i sam znam povjerovati kada sam dobro raspoložen, i kada mi u grudima niče klica ljubavi spram ove zemlje. Da ne bude zabune: rijetki su ti momenti kada čovjek u ovom gradu nije mazohista, kada može biti lagan i lepršav. Toliko rijetki da ih se zapravo ni ne sjećam. Ostalo vrijeme je vrijeme trpljenja.
Derrida je a-teista, no nipošto nije anti-teista. Ali i ateista je samo s jedne određene tačke gledišta. Negira svemoćna boga, Boga kao Moć, no ne negira tajnu koju skriva i prikriva ime boga, znajući istodobno da o njoj ne zna ništa, da je iz nje dakle isključen. No Derridini tekstovi od Cirkumfesije nadalje svjedoče i o nečemu drugome, svjedoče o prijenosu naslijeđena sadržaja vjere u Boga; ne u Boga sa svim onim što mu kao takvomu pripada, nego vjere u njegovu manje ili više vidljivu, manje ili više prezrenu srž, dakle vjere u sveto kao sveto, sveto koje prethodi božjemu i koje u njemu ostaje i nakon njega, nakon “smrti Boga”.
Današnji vladari od svakoga načine slugu. Biti kralj u naciji slugu, gde su čak i vladari sluge? Zar da se brinem oko toga kome koliko da platim za izdaju? Kako da nekoga pohvalim, jer je pogazio svoju reč? Da nagrađujem bednike?
Šta je FCAS i u kakvoj je vezi s pitanjem 26 u popisnim obrascima? Kako da čovjek sebi objasni u čemu je razlika između popisa i izbora, osim u tome da pred popis nisu gradovi oblijepljeni posterima plemenskih poglavica?
Tuđman nije znao ništa o Bosni i bosanskim Hrvatima, nego ih je evangelizirao svojim domovnicama, baš kao kršćanski misionar gologuze urođenike u prašumama Amazonije
To da se nema para se otkrilo, doduše, istom kad je našu predstavnicu valjalo poslati na egzotičnu lokaciju gdje se inače biraju najljepše na svijetu, jednu od onih pacifičkih, off shore vukojebina gdje obično vladaju psihopati u generalskim uniformama. Ove godine bio je to Bali, daleko u vražju mater, a u direkciji izbora miss Hrvatske imali su novca, po prilici, da djevojku smjeste možda samo u teretnom prostoru zrakoplova, u plastičnoj košari za kućne ljubimce.
Borbenost je strast i istrajnost u dugoročnim ciljevima. Borbenost je izdržljivost. Borbenost je držati se svoje budućnosti, dan za danom, ne samo za nedelju dana, ne samo za mesec, već godinama i naporno raditi da ta budućnost postane realnost. Borbenost je doživljavati život kao maraton, ne kao sprint.