Iako pripadaju istom rodu, onom ljudskom, muškarci i žene kao da se ni u putu nisu sreli. Žene su, evidentno, s Venere, a muškarci su, dokazano, sa – stadiona
Ni ove godie nije održana Parada ponosa u Beogradu. Kao što i dolikuje homofobi u kabanicama "porodičnih vrijednosti" ispod kojih vire bejzbol palice, pomogli su premijeru Ivici Dačiću u donošenju odluke. "Ovo nije poraz pred huliganima" - kaže predsjednik Vlade Srbije.
U pravu je. Ovo je poraz svih nas. Od huligana.
Izlizanost, a ne retko i zloupotreba pojmova kao što su "demokratija", "ljudska prava.., "pravna država" i "građansko društvo" nije nova pojava na prostorima zemalja u tranziciji. Čak je i opaska na račun njihove istrošenost - istrošena.
Sve u svemu u posljednjih dvadeset godina Dragan Davidović je bio odani sluga svojih pretpostavljenih. Radio je robotski, smjenjivao, dijelio, množio, ubacivao, oduzimao i dodavao... sve po direktivi. I sve pod oreolom lažnog intelektualca i kvazimoćnika. Ali nije išlo...
Pogledajte dobro ovu fotografiju. Snimljena je septembra 1957. u Litl Roku, glavnom gradu države Arkanzas na jugu SAD. Na njoj je tada petnaestogodišnja crnkinja Elizabet Ekford koja je krenula u školu ali ju je dočekala razularena gomila rasista koja je umalo nije linčovala.
Priča ide ovako:
Moje ime je Boy. Cosmoboy. Redovno čitam Cosmo. Cosmo djeluje blagotvorno na moj zakržljali muški mozak. Kao piling. I najobičnije reklame nakon pilinga imaju nedoglednu dubinu. Naprimjer: za kondom:
Našli su je mrtvu u napuštenom majuru blizu njene zgrade. Nije znano je li mladiću, koji je priznao zločin, još netko pomogao. Mogući krivci ostaju u dubokoj sjeni, gdje se seksualnost miješa s nasiljem u smrtonosnom koktelu što ga televizija svaki dan u velikim količinama nudi općoj bezbrižnosti. Izvjesno je samo da se četrnaestogodišnjakinja, koja je otišla vani s ključevima i mobilnim telefonom, poput ostalih svojih vršnjaka, nije više vratila kući.