Kolumne

Nama je ona učiteljica Smilja u školi tumačila gradivo iz pristojnog ponašanja. Ona je nacalila se isprid ploče i govorila je: 'Sad kad je naša Hrvacka ušla u Evropsku uniju, dico, sad je najvažnije da ne smite na javnin mistima vikat za dom…' Mi svi u razredu smo viknili: 'Spremni!' Uča je govorila: '…jerbo ako budete vikali za dom…' Mismo viknili: 'Spremni!' Uča je govorila: '…optužiće vas da širite macizam i fašizam, jer pošto je za dom…' Mi smo viknili: 'Spremni!'

Doris Lesing je do kraja svog stoleća bila politički aktivista, provokatorka, autorka koja izaziva i nikada ne gladi niz dlaku – sem svoje mačke.

Ljudi su socijalna bića. Svi mi, manje ili više, imamo potrebu za drugim ljudima, za društvom, za različitim vrstama odnosa. Čovek nije ostrvo, čak i onda kada bira da to bude.

Volim što ponekad trebamo otići na suprotnu stranu svijeta kako bi shvatili da imamo pretpostavke za koje uopće nismo znali, i shvatili kako bi njihova suprotnost mogla biti jednako istinita.

Drug moga oca, Moris, pored vođenja knjiga za fotografski časopis u kojem sam radio krajem šezdesetih, bavio se i kupovinom i prodajom slika. Jednog dana me je zakleo na ćutanje i ispričao mi kako je upoznao jednog Vanderbilta, crnu ovcu čuvene porodice. Taj čovek, koji je najveći deo života proveo kao plejboj u Argentini, sada se posle četrdeset godina vratio u Njujork, bez prebijene pare.

„Tebi gluposti ljudska, udaram himnu u bubanj...Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom...“ (Miroslav. Krleža)

Ivan Ergić, nekadašnji igrač Juventusa, Basela i Bursaspora, daje svoje viđenje veza između profesionalnog sporta i nacionalizma te uloge sporta kao mehanizma normalizacije agresivne kompetitivnosti kao kapitalističkog društvenog ideala

Svaki napredak u istraživanju koji dodaje novu komplikaciju našem razumevanju onoga što se dogodilo na nacističkoj strani, ili na strani žrtava, može potencijalno da uzdrma našu moralnu sigurnost zašto se to desilo, zamagljujući realnost i suštinsku neobjašnjivost antisemitskog eliminacionizma.

Zbog čega ih toliko zanima ono što dvojica muškaraca ili dvije žene, ili sedmorica muškaraca i sedam žena, jedni drugima rade dok rade one stvari? Odakle crkvenim ljudima, hrvatskim puritancima i njuškalima potreba da se bave tom vrstom pornografije? Ako im je namjera da nas sablaznu, to im uspijeva. Jer, doista, ima li išta sablažnjivije nego kad svećenik opisuje ili metaforizira seksualni čin? Svejedno je hoće li što biti straight, bisex ili gay pornografija, jednako je neugodno kada crkvenjaci, konzervativni starci i puritanci pripovijedaju o seksu.