Afrike (Nigerija je novo svjetsko žarište), iz Sirije i podsjećaju koliko je važno iskorijeniti tu bolest posvuda. Ali to ćemo uspjeti samo ako svijet nastavi ovako financirati tu borbu, ako ne odutane. Možemo je za samo šest godina iskorijeniti u cijelom svijetu.
„TUĐMAN: Usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?
BOBAN: On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao.
TUĐMAN: Hoćemo li opet mi biti optuženi?
BOBAN: Jutros se govori da se ne zna.
TUĐMAN: Inače, među nama… Rušenje, u vojnom pogledu, kome ide više u korist?
BOBAN: Nama.“
Važno je sačuvati veru da se za slobodu izbora valja boriti i kada se čini da je to beznadežno. I iz bespuća ima izlaza. Neki putevi su još skriveni, ali postoje. Sve što opstaje pod kapom nebeskom pre ili kasnije doživljava preobražaj, makar danas još ne možemo da taj preobražaj naslutimo, ali je već tu, prisutan u klici nepristajanja, pobune i otpora.
Sa dva metka ispaljena na Vidovdan 1914. Gavrilo Princip je uveo svijet u Prvi svjetski rat. Od tada je prošao čitav vijek, a još uvijek se vode diskusije o tome ko je bio Princip: Heroj? Terorista? Revolucionar? Žrtva?
Istoričarka Dubravka Stojanović kaže da istorija u našem dijelu svijeta još uvek nije dorasla do nauke, već je ona kao „sluškinja“ koja je u službi vlastima. Iako se svugde u svijetu istorija prilagođava sadašnjosti, specifičnosti naših prostora su veoma brze i veoma dramatične političke promjene, koje traže brza vraćanja u prošlost i traženje svog „oca“, svog „zlatnog doba“.
Naš posao kao odgajatelja... Postoje neke stvari koje znamo da možemo učiniti. I moramo bolje. Evaluacija, moramo započeti s djecom ranije, moramo osigurati podršku mladim ljudima. Moramo im pružiti sve moguće prilike! To, dakle, moramo učiniti! Ali, te inovacije... ta ideja da moramo nastaviti inovirati sve dok ne razjasnimo u potpunosti tu znanost... To je apsolutno ključno.
"Propaganda je namjerni, sistematični pokušaj da se oblikuje percepcija, manipuliše spoznaja i usmjeri ponašanje kako bi se postigao učinak kojem teži propagandist"
Prošlo je 20 godina. Međutim, rane te vrste ne zaceljuju lako. Stari most u Mostaru imao je funkciju koja je bila humanistička, historijska, civilna, vezao je dvije strane rijeke Neretve. Bilo je svojevremeno kroz povijest dijelova grada u kojima je bilo više Muslimana/Bošnjaka, u kojima je bilo više Srba ili Hrvata.