U jednom trenutku, Zoran Milanović izgovorio je: pokažimo velikodušnost! Pitanje manjinskih prava, identiteta Drugoga i Drukčijega, ne tiče se velikodušnosti. Čak se ne tiče ni zakona, donesenih očito samo zato da bi se prevario Bruxelles, da bi se ušlo u Europsku Uniju, i tek onda se otvoreno pokazalo što se misli i osjeća prema svemu Drugom i Drukčijem. Manjinska prava i poštovanje različitosti, koje uvijek počinje od odnosa većega prema manjemu, a nikada obrnuto, ono je što razlikuje civilizirani svijet od samoubilačkih i sebi dovoljnih zajednica. Pitanje Drugoga i Drukčijega u Hrvatskoj se tiče isključivo i samo odnosa prema Srbima.
Onaj ko pokuša danas da preobrati novinarstvo moraće da bude mnogo beskrupulozniji, jer pozicije drže moralno srozani i potplaćeni novinari koji nemaju kuda. Literatura je za njih misaona imenica. Previše je nikogovića u novinarstvu, ne samo kod nas.
Nekada davno, ako je neko šetao i vikao „Bliži se smak sveta“ verovalo se da je otkačen i da ga treba ignorisati. Međutim, ovih dana najbolji ljudi upozoravaju na predstojeću katastrofu. U stvari, praktično morate da verujete u fantazije o fiskalnoj apokalipsi da bi vas ozbiljno shvatili.
Za uljepšavanje slike ovdašnjih socijaldemokrata, međutim, treba puno više: niti jedna stranka u kratkoj povijesti našeg višestranačja nije tako spektakularno iznevjerila baš sva očekivanja birača i, posljedično, ubila svaku nadu da u Bosni i Hercegovini ima života prije smrti. Bit će, dakle, zanimljivo pratiti Campbellove pokušaje da socijaldemokrate i njihovog vječitog lidera prikaže boljim nego što jesu, a nas ubijedi da ništa nije kao što se čini.
Znate kako se ono kaže - čekić su u stanju da pokvare, kamoli avion. Kakav sad avion? Avion zvani Novak Đoković, eto kakav. Pre neko veče, nakon zatvaranja Sajma knjiga, odem vam ja, kako bog Sajma knjiga i zapoveda, sa braćom i sestrama po peru u neko kafanče.