Tanja Andrić, samohrana i nezaposlena majka troje djece iz pomenutih Milića, dobila je naredbu od izvjesnog Drage Čakmića, rukovodioca Kulturno-umjetničkog društva, da njena trinaestogodišnja djevojčica više ne može biti član KUD-a.
Što ti je, Ines?! – grozničavo pomisli građanka – Koji ti je đavo, Ines?! – skoro naglas zavapi – Zašto se predaješ, Ines?! – i istoga je trena napuste sestrinska čuvstva.
Dobri čovjek Azgan Qenaj, naime, jest tipičan „hrvatski Albanac“ – pekar, što drugo - ali njegova priča ipak ne uliježe dobro u stereotip o Šiptarima, koji se drže kao pleme i funkcioniraju kao gangovi, pa zakupljuju cijele ulice i iza pultova svojih pekara i zlatarnica švercaju kokain, a u slobodno vrijeme čuče, čibuše i smišljaju krvnu osvetu.
Kažu da sloboda nema cijenu. Lažu. Najčešće ima i plaća se krvlju nekih drugih. Samo se postavlja pitanje koliko žrtava treba da se pošalje na klanicu lokalne istorije zarad nečije slobode?
Već nekoliko godina, na konferencijama na kojima učestvujem, a na kojima se kao predavači pojavljuju visoko pozicionirani ljudi iz političkog života Bosne i Hercegovine, imam običaj da postavim uvijek isto pitanje: „Šta mislite šta je poveznica političkog i društvenog života naroda i građana BiH?
Ima nečeg lažnog u svečanim izjavama da smo svi u ratu protiv Islamske države – sve svetske supersile protiv jedne klero-militantne bande koja kontroliše deo neke pustinje.