Ja bih da vas vole silno. I da silno uzvraćate onima koji ljubav vašu
zaslužuju. Ja bih da ste zdravi kako biste mogli svu tu radost na nogama
izdržati. I da sve vaše brige budu manje, a sreće stostruko veće.
Da se
nikad više ne vrate…suze i ratovi, kolodvori na kojima ostajete sami,
prekršena obećanja, izgubljena radna mjesta, strahovi zbog sutra i srca
napukla od boli. Želim vam miris starog Božića, ono kad smo bili djeca.
Blagoslov u darivanju onima koji nemaju.
Želim vam
toplinu doma. Zajedništvo obitelji. Mir duše. Nepuštajuće zagrljaje da
ožive stećak u koji ste se sakrili, braneći se od baš od zagrljaja. Od
ljubavi. A tek ljubav, ljubav vam želim. Ljubav od ludosti. Bez pameti,
bez gledanja na sat, gledanja tko vas gleda, ljubav od pet jednih i pet
drugih u istoj šaci do zauvijek zaključanih prstiju.
Znaš da su onih
dvoje studenata iz Slavonije pokopani zajedno, onako zajedno kao što su i
živjeli? Danima mi vlaga ne oslobađa zidove očiju. Džaba provjetravati.
Ovaj Božić nema doma u kojem se nije bar jednom pomislilo na sve njih. I
baš zato, živite! Za svako ono lice u fotoalbumima vašeg nedostajanja.
Jednom ćemo i mi biti nečije lice. Daj sve od sebe da se pamtimo sa sve
držanjem za stomak od smijeha. Sretan, najsretniji Božić vam želim. I
svima koje svojima nazivate.
Volim vas puno. Da znam ispeći kolače,
zvala bih vas da dođete. Da znam zaviti sarmu, skoturala bih vam
dvije/tri u tanjur. Kako postojim ovako nesposobna, i ja se pitam. Moja
mater češće, doduše. Ali zato imam kauč za plakanje, pričanje i
grljenje.
Mogu se zakleti da se na njega može natiskati nekoliko tisuća
ljudi, brižno naslaganih u ljubav. Lijepo spavajte i imajte divan Božić.
Sa FB stranice autorke