Ne, niko vam neće uzeti vaš jezik! On će biti samo vidljiviji, čitljiviji i transparentniji za bezmalo 20 miliona ljudi. A, što je najvažnije, svi zajedno ćemo izaći iz skeča «Nadrealista» u kojem prevodimo jednu riječ istom riječju i to besramno činimo već četvrt vijeka.
Zar smo glupi, nemamo dovoljno mjesta u glavi, zar je naš mozak nekakav loš stroj, s memorijom kao stari PC 286 s početka devedesetih godina prošlog vijeka, da u njega ne možemo spremiti i hiljadu i tisuću, i stubu i stepenicu, i pipu i slavinu?
Naučio sam mnogo lekcija tokom svog vremena u Centru za istraživačko novinarstvo. Neke sam već znao. Druge sam bio zaboravio. A bilo je i nekih novih stvari koje je trebalo da znam, a koje sam morao naučiti na teži način.
„Sloboda, demokracija, svjetlost na kraju tunela, raskid s totalitarnim mrakom… Sve je to sada bačeno pod noge! Zašto su ti veterani uopće ratovali? Za ovakvu laž?!“
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan