Ovaj duh plemena, koji bi se u izvesnom smislu, možda, mogao nazvati jednim uvek mogućim jer uvek prisutnim duhom svakog duha, izražen je posebno naglašeno u duhu palanke....
Neke su riječi, rekoh, dobile nova značenja, neka stara značenja nove riječi, samo su satira, društvo i uloga satire u društvu, kako vidimo, ostali potpuno isti, izvukavši se iz toga povijesnog kovitlaca netaknuti i neoštećeni.
Sve sam više siromašila, a njemu nije bilo dovoljno, uzimao je još. Dijelovi mene su me počeli napuštati, odlaziti izvan mojih granica, bespovratno. A on je i dalje lagao da je meni najbolje, da nikome nije bolje nego meni.
Mlade generacije koje dolaze neće trpiti stare ratne pukovnike koji svojim stranačkim šefovanjem uništavaju društvo i tjeraju mlade iz zemlje. Političari trebaju znati da se, za razliku od njih, svijet promijenio. Mladi danas govore dva ili tri strana jezika, uče kompjutersko kodiranje, volontiraju i apliciraju za međunarodne stipendije.
Opšte je poznato da je Republika Srpska dala veliki broj pisaca i pjesnika, od Petra Kočića, preko Branka Ćopića do Nikole Špirića. I dok je Petar Kočić u agoniji duševne bolnice sanjao srpsku državu, Branko Ćopić prihvatio pravoslavlje tri metra iznad asfalta na koji će pasti, ali samo je Nikola Špirić imao tu sreću da uživa u svim blagodetima svoga književnog rada u Republici Srpskoj.
Problem je moje generacije, a pripadam onoj kojoj je kolaps socijalizma bio prirodna pojava, šta nismo videli kako bi takav sistem bio održiv. Potrebno je potpuno novo generacijsko iskustvo da bi se socijalističke ideje ponovno dogodile