Doduše, ima tu neke perverzne logike. Jedina budućnost koju nudi religija jeste zagrobni život. Na ovom sreće nema. I zato, vjeronauko, dobro došla u srednjoškolske klupe. Ništa mi bolje, niti pametnije nemamo.
Kako se web kompanije bore da skroje svoje usluge (uključujući vijesti i rezultate pretrage) u skladu s našim osobnim ukusima, postoji opasna nenamjerna posljedica: Ostanemo zarobljeni u "filter mjehuriću" i ne budemo izloženi informacijama koje bi izazvale ili proširile naš pogled na svijet. Eli Pariser žučno raspravlja da će se ovo konačno pokazati kao loše za nas i loše za demokraciju.
Poslednji put kad se nešto promenilo u Srbiji, na ulice su izašli zajedno univerzitetski profesor emeritus iz Beograda, maloletni srednjoškolac iz Čačka i krezubi radnik na traci u fabrici odlivaka iz Pičkojevca. Zajedno su se zaletali u kordon murije, gutali suzavac i ispuštali neljudske krike oslobođeni svih stega pristojnosti, titula i nepotrebne neravnopravnosti. Ta rulja je bila ogroman reprezentativni deo mase koji je Miloševiću rekao „skidaj se s kurca“ a ta masa je u apsolutu jedva nešto malo veća od one koju je preksinoć na izborima pridobio novi predsednik, i dalje premijer, i dalje predsednik stranke i vrhovni bog sve Srbije AV.
Ustaša je rekao: ‘Gespede, jeste vedele šte peše ene leđece e Deklereceje e zejednečkem jezeke? Pe te je strešne!’ Četnik je rekao: ‘Služum su su kulugum Ustušum! Duklurucuju u zujudnučkum juzuku ju struvučnu u upusnu! Murumu su juku zubrunutu!’ Balija je rekao: ‘Pitpini si sližim! Ki gid kiži di mi imimi zijidnički jizik, tij ji jigislivinski đibri!’
Kad čovjek jednom zauvijek ode iz svoje kuće, ukrca u kamionsku prikolicu sve što posjeduje, svoje stolice, ormare, naslonjače, kutije s cipelama, knjigama i porculanom umotanim u stare novine, i preseli se negdje na drugi kraj grada, drugi kraj države ili drugi kraj planeta, njegova napuštena kuća još se neko vrijeme drži. U njoj se okupljaju kvartovska dječačka banda i skitnice što piju rakiju, među golim zidovima grle se očajni ljubavnici, na prljavom madracu leže ošamućeni heroinski ovisnici.
Igor Štiks, književnik, društveni aktivista i naučni saradnik Univerziteta u Edinburgu, najpoznatiji je po romanima „Dvorac u Romagni“ i „Elijahova stolica“ prevedenih na petnaest jezika.
Znam da koliko god je prostranstvo života na površini, u širini, toliko ga ima u dubini, tako da su nevidljive i skrivene mogućnosti života bezbroj miliona puta veće od onih koje vidimo na površini. Jedino tako je mogućno podneti život i misao o smrti.
Kako doživljavamo žene koje imaju političku moć; koje su kulturne osnove mizoginije u politici ili na radnom mestu; kako i zašto konvencionalne definicije „moći“ obično isključuju žene.