Nastavak krimi priče ''Nevidljivo lice'', autora Đorđa Maksimovića čitaoce vodi kroz zavrzlame nove avanture inspektora Branka Stanića koji radi na najtežem slučaju dosadašnje karijere. Nakon otmice djevojčice i saznanja motiva otmičara, inspektor mora uložiti veliki napor da pronađe tragove koji će ga odvesti do nevidljivog lica – lica otmičara koji se još uvijek krije u sjenama!
Pretpostavimo na ovom mjestu da zaista postoji nešto što može uvrijediti fragilne osjećaje filigranskih duša što urlaju „Mrš iz Hrvatske, pička vam materina, gubo izdajnička, mamu vam jebem!“.
Propitivanje izjava i zahtjeva predsjednika RS-a Milorada Dodika, ma koliko se oni kosili s vladavinom prava i demokratijom, od RTRS-a, nažalost, ne očekujemo.
Hegel primjećuje negdje da se sve velike svjetskohistorijske činjenice i ličnosti pojavljuju takoreći dva puta. On je zaboravio da doda: jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa. Caussidière umjesto Dantona, Louis Blanc umjesto Robespierra, Montanja od 1848 – 1851 umjesto Montanje od 1793 – 1795, sinovac umjesto strica. I ista karikatura u okolnostima pod kojima se pojavljuje drugo izdanje osamnaestog brumaira!
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Moj prvi maj nisu roštilji niti putovanja. U ublehaškoj zemlji bogatih političara i ucjenjene sirotinje koja godinama unatrag uopće ne zna šta su to prvomajski prosvjedi radnika, moj prvi maj su svi oni ljudi koji su me naučili kako biti radnik.
Svoju šansu kao autor prepoznao je zarana, obukavši prsluk koji mu je ponudio Nietzsche – navukao ga je na sebe još tokom rumunskih godina i nikad ga više nije svukao
Kada je Savo ispred svlačionice ugledao Mešu, poletio mu je u zagrljaj: "Selektore, dođi da te poljubim", rekao je jedan od najboljih napadača Evrope. "Đe si, ba, Savo, jarane moj..."