Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku
zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet
dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno
očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu
mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je bezazlen,
prostački bećarac na temu oralnog odnosa, graniči s čudom.
Ako netko zbog vrijeđanja Janice Kostelić može biti zatvoren, šta je
sljedeće? Doći će izvanzemaljci? Isus će na fejsu objaviti selfi s
Djevicom Marijom? Hajduk će biti prvak? Mačke će nam priznati kako već
neko vrijeme razumiju sve što govorimo, čak i kad govorimo o
antibioticima, atomskim masama ili kvadratnim funkcijama?
Torcida Bilice
Zašto je zaista tako neprispodobivo strašno da se smjesta mobilizira
represivni aparat, u roku keks i hapsi i presuđuje, kad se vrijeđa
rečena niža hadezeovska dužnosnica i skijaška umirovljenica, a jednakim,
pa i strašnijim uvredama mogu se nekažnjeno častiti Rade Šerbedžija,
Mirjana Rakić, Bojan Glavašević ili Oliver Frljić?
Ono što se Janici Kostelić desilo prije nekoliko dana na trajektu
svakodnevno je iskustvo stotine građana ove zemlje. Mogao bih i sam to
posvjedočiti. Da je vlast hapsila i stavljala po pet dana u zatvor sve
koji su meni ikad na ulici dobacili nešto neodgojeno, gnjusno i
klevetnički, na sjevernoj poljudskoj tribini u idućih stotinu godina ne
bi ostalo nikoga živoga. Jedini aktivni ogranak Hajdukove navijačke
skupine bio bi Torcida Bilice.
Premda osobno nemam ni jednog jedinog razloga osjećati simpatiju za
prostake, neugodno me je zateklo njihovo zatvaranje. Nije to red.
Oduzmite budalama vrijeđanje, što će im uopće ostati? Vrijeđanje je
njihovo jedino životno postignuće. Samo zbog toga oni ujutro ustaju.
Cijeli je smisao i svrha njihovih očajnih egzistencija da nekome mogu
dobaciti nešto sramotno.
Otkrio sam nedavno da meni čak i nije mrsko kad mi dobacuju. Ako mi
oni baš moraju nešto reći, neka se ne trude da bude lijepo. Mnogo mi je
draže da sam im neprijatelj i izdajica nego heroj.
Razumijem ipak zašto se Janica Kostelić osjetila pogođena jer ona ne
želi biti neprijatelj i izdajica. Nju su, naprotiv, vrijeđali ljudi od
kojih je očekivala naklonost, koje je smatrala svojima. Bili su to odani
glasači desnice, stopostotni, nerazrijeđeni Hrvati koji inače kamenuju
pedere i razbijaju ćirilične natpise. Neprosvijećena rulja koju je HDZ
brižljivo uzgojio, čiju je zadrtost usrdno poticao. Oni su naši
najodaniji sinovi, najbolje što imamo, sol naše zemlje.
Prije nekoliko dana došla je vijest da će Aleksandar Vučić za
predsjednicu Vlade Republike Srbije predložiti Anu Brnabić. Na užas
poštenoga pravoslavnoga svijeta, nekadašnji je Šešeljev klaun odvažno
izabrao pripadnicu čak dvije prezrene manjinske skupine – Hrvaticu i
lezbijku.
Posramila nas Srbija
Nije li to posramljujuće? Možete li uopće zamisliti paralelni svemir u
kojemu bi Republiku Hrvatsku vodila Srpkinja koja živi sa ženom, da bi
takav netko prišao na manje od kilometra Banskim dvorima, prije nego bi
mu se na ulici, s bakljama i vilama i užetom za vješanje, ispriječili
branitelji, udovice, molitvene zajednice, HDZ, HČSP, Opus Dei, John Vice
Batarelo, Željka Markić, Bruna Esih, Marko Perković Thompson, Velimir
Bujanec i drugi karijerni domoljubi kojim nema većeg meraka nego mrziti
nekoga drugačijeg?
I ova je nevjerojatna zgoda s Janicom Kostelić dio toga. Veliki
Hrvati ispunili su zemlju mržnjom i blagoslovili nasilje nad svakovrsnim
manjinama. Napravili su hardcore državu, dopustili seksualno
eksplicitne izraze pa je sad malo glupo da hiperventiliraju od
zaprepaštenja kad im netko kaže da puše kurac.
Ne možete zapravo žaliti hadezeovca ili hadezeovku kojemu su na ulici
ili na trajektu takvo što dobacili. Dragi naši, ako vam je bilo super
kad su se kamenovale lezbijke, samohrane majke, ateisti i Židovi, ako
vas je uzbuđivalo zvati Vesnu Pusić kurvom, a Stipu Mesića dikobrazom,
morali ste znati da će jednom neminovno doći vrijeme i da se pljuju
skijašice. Zašto ne i skijašice, ili učiteljice, ili apotekari, ili
javni bilježnici, ili saksofonisti?
Kad ih jednom neodgovorno pustite da vladaju društvom, mržnja i
nasilje se ne daju obuzdati i žrtva zaista može biti, nasumično i
nevjerojatno, bilo tko od nas.