Ambiciozni Požežanin jedan je od tisuća onih hadezeovaca što su se, unatoč manjkavom obrazovanju i beznačajnim karijerama u doba Jugoslavije, nakon devedesetih na socijalnoj ljestvici uspinjali spretno i hitro kao majmunčići širokim krošnjama baobaba, što su katkad i u zrelim godinama realizirali nekakve potisnute vještine, talente za koje možda nisu ni znali da ih imaju.
Deklaracija o zajedničkom jeziku je umiljata verzija osnovnog teksta mirne ali revolucionarne promene ne samo jednog društva. To je jedan od osnovnih tekstova novog jugoslovenstva.
Ovaj slučaj je uporediv sa jugoslovenskim zbog asimetričnog federalizma dve države. Jugoslavija nije mogla da se nosi s otcepljenjem Slovenije, a da se pritom ne raspadne. To brine i špansku vlast.
O njegovom herojskom podvigu i tragičnoj smrti znamo sve. Ali opet nije bilo dovoljno podrške politike da mu se odužimo makar imenom Sportske dvorane...
Dok, recimo, Valentin Inzko sumorno kaže da je to što jedan glavni evropski grad nema vode "sramota", vladajuća stranka u gradu se još nikada nije očitovala o toj pošasti; jeste, međutim, u posljednjih dvije godine izdala brdo saopćenja u kojima je napade i kritike upućene na menadžment Kliničkog centra ocijenila "sramotnim i tendencioznim"
Da je Razija muško, bila bi vam veća i od Papeta i od Haseta, i od Bake i od Džeke, i od Bajevića i Pjanića zajedno, veća i od velikog Abasa Arslanagića i još većeg Marjana Beneša
A, Donna Ares, borac i heroj života? Eto, njeno ime je samo posljednje u Božjoj šihterici, na koga su se kamenjem virtuelnim bacali ludi, zloguki, neostvareni i poremećeni sinovi i kćeri Božje. Na svoju sramotu, kao i uvijek.
"Obrazovanje je skup podataka koje naučimo napamet, a koje nam je prenio netko za kojeg smo uvjereni da nam je govorio istinu. No, što se dogodi kada te podatke koje su nam nametnuli kao nepobitnu istinu krenemo provjeravati?"