Tko se mlađi od dvadeset ne bi složio s ovim riječima? Tko se
dovoljno pametan i dovoljno stariji od dvadeset s njima ne bi složio u
zemlji Hrvatskoj, gdje te, kako se zovu, „skupove podataka“ o svojoj
Domovini djeca u školama napamet uče kao konačnu, „nepobitnu istinu“,
Opću Teoriju Svega Hrvatskog u koju nije mudro sumnjati? Gornji citat
funkcionira tako kao sama – ne baš najbolje sročena, ali prilično točna –
preambula famozne kurikularne reforme hrvatskog obrazovanja, osobito
onoga njegovog dijela kojega kolokvijalno nazivamo Domovinski odgoj.
Ohrabruje stoga što je njegov autor, makar formalno – barem za sad –
izvan reformskog sustava, prilično blizak njegovim guruima, osobito
onima kojima je Domovinski odgoj, kako se to reče, glavna agenda.
Dobro
je i važno znati da među njima ima i skeptika što bi „podatke koje su
nam nametnuli kao nepobitnu istinu“ ipak „krenuli provjeravati“. Pa kad
djeca u hrvatskim školama uče kako je, štajaznam, djevičanski Domovinski
rat – u koji je pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s
drevnim hrvatskim pozdravom „Za dom spremni“ na usnama – bio
najblistaviji, najčasniji i najčišći obrambeni rat na cijeloj kugli
zemaljskoj, da vidimo, kako ono, „što se dogodi kada te podatke koje su
nam nametnuli kao nepobitnu istinu krenemo provjeravati“.
„Ono
čime raspolažete je vaše obrazovanje gdje su vas formirali na način da
su vam stvorili naviku da vi ‘znate’ da je to tako. No, vi svoje
obrazovanje niste provjeravali. U stvari, ako ste i provjeravali,
polazili ste s pozicije da su ti podaci koje su vam usadili u glavu
istiniti. Polazite s pozicije svoga poštenja, ali niste niti svjesni da
imate posla s ljudima kojima je otac đavao, zavodnik i mrzitelj ljudi“,
kaže u nastavku svoje preambule reformator s početka teksta, vrijeme je
da ga i upoznamo – Elvis Duspara, katolički aktivist, publicist i
kolumnist portala Dnevno.hr, u hrvatskom srednjovjekovnom podzemlju
poznat kao autor knjige „Za dom spremni“ i zvijezda YouTubea, gdje
između ostaloga prokazuje upravo komunističku kurikularnu reformu,
citirajući bezbožnu školsku lektiru i najstrašniju od sviju sotonskih
knjiga, „Anđeo u ofsajdu“ Zorana Ferića, sina đavolovog, „zavodnika i
mrzitelja ljudi“.
I što se dogodi kad takav um krene provjeravati
nepobitne istine iz školskih udžbenika? Što po Elvisu Duspari sedam puta
valja provjeriti u tom „skupu podataka koje učimo napamet, a koje nam
je prenio netko za kojeg smo uvjereni da nam je govorio istinu“? Što je
nedopustivo paušalno i opasno sumnjivo u „nepobitnoj istini“ kako je, na
primjer – kad smo već kod toga – „djevičanski Domovinski rat, u koji je
pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s drevnim hrvatskim
pozdravom ‘Za dom spremni’ na usnama, bio najblistaviji, najčasniji i
najčišći obrambeni rat na cijeloj kugli zemaljskoj“?
Jasno – i vama je odmah zagrebalo po moždanoj kori – „kugla zemaljska“.
„Stalno
vas izazivam da razmislite kojim dokazima raspolažete da je Zemlja
kugla koja se rotira oko svoje osi“, mrtav ozbiljan kaže tako Elvis
Duspara u svojoj najnovijoj raspravi „Krug zemaljski“, „knjizi nakon
koje više ništa neće biti isto“, u kojoj na pet stotina i dvanaest
stranica jednako mrtav ozbiljan, bez ikakve zajebancije, dokazuje da je
Zemlja – ravna ploča.
Hiljadama godina, eto, gospodari svijeta
krili su od nas „najveću tajnu u povijesti“ i učili nas da je Zemlja
okrugla – „napamet“ smo u glavu tuvili pomrčine Mjeseca, Kolumba,
svemirske snimke i slične pizdarije, stotinama godina „polazili s
pozicije da su podaci koje su nam usadili u glavu istiniti“, nesvjesni
da imamo posla s „ljudima kojima je otac đavao, zavodnik i mrzitelj
ljudi“ – stotine milijardi novaca ulagala su ta đavolova djeca u
svemirske programe, NASA-u, Hubble, GPS i ostalu infrastrukturu Velike
Okrugle Laži, sve držeći nas u tmici neznanja, a onda ih u godinu dana
guglanja razotkrio samouki hrvatski mistik Elvis Duspara. Opći je nered,
nemar i javašluk u Svjetskim Centrima Moći, koji su još prije pedeset
godina samo za projekt Apollo, inscenaciju spuštanja na Mjesec i lažne
fotografije Zemlje iz svemira angažirali desetke hiljada ljudi i ulupali
dvadeset pet milijardi dolara, a nisu u stanju spriječiti Elvisa
Dusparu.
Ima li, međutim, Elvis Duspara kakav dokaz za svoje
senzacionalne tvrdnje? Naravno da ima, on je ozbiljan istraživač: „S
obzirom da Izaija kaže da Bog ‘stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su
stanovnici poput skakavaca’, možda vam sada bude jasno zašto kada molite
Oče naš kažete: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima…’. Ako mislite i
dalje da je Zemlja kugla, zašto onda ne molite ‘Oče naš, koji jesi oko
kugle…’?“ „Koliko ono ima fotografija Antarktika na kojima se vidi
cijeli kontinent?“, objašnjava Indiana Elvis sveudilj mrtav ozbiljan,
„spreman ponuditi dvadeset tisuća kuna svakome tko mu donese fotografiju
Antarktika, a da nije ilustracija, crtež ili animacija“.
Dobro,
osobenjaka što ne vjeruju da je Zemlja okrugla ima diljem, hm, ploče
zemaljske, udružuju se, izdaju knjige, snimaju filmove i drže predavanja
– bolje valjda da nešto rade nego da se truju lijekovima – i bila bi
greška mnogo veća od statističke da takvih tipova nema i u Republici
Hrvatskoj, obećanoj zemlji za kojekakve bjelosvjetske hohštaplere i
mufljuze, bolesnike koji svaki put kad ih zaboli glava dobivaju sat
vremena na zagrebačkom sveučilištu, u biskupskom sjemeništu ili kod
Krešimira Mišaka u znanstveno-obrazovnom programu nacionalne televizije.
Nije
stoga pitanje kako je moguće da se prva hrvatska knjiga o ravnoj Zemlji
mrtvo ozbiljno predstavlja na Tribini grada Zagreba na Kaptolu, jednako
se mrtvo ozbiljno prodajući u kaptolskoj knjižari Sveti Antun i na svim
kioscima u državi, već kako je moguće da je prva hrvatska knjiga o
ravnoj zemlji izašla tek ovih dana.
Utrnula mozga odmahnut ćete,
dakako, rukom, jer Elvis Duspara – dovoljno ste čuli – marginalni je i
bezvezni katolički redikul, od onih tipova koje zajebavaju i lokalni
pijanci sa zidića pred dućanom, ali valja nam se tako lijepo utrnula
mozga prisjetiti da su nam ne tako davno bezvezni katolički redikuli
bili i Željka Markić i Ladislav Ilčić i Krešimir Planinić i Vice John
Batarelo i Stjepan Bartulica i cijela ta vigilantska katolička divizija
naoružana bakljama i vilama, koja je danas ozbiljan hrvatski think-tank,
rasadnik ideja iz kojega niču ključne društvene i političke, kako se
zovu, agende.
Marginalni je i bezvezni katolički redikul,
uostalom, i Stjepan Razum, predsjednik ustaškog Društva za istraživanje
trostrukog logora Jasenovac, pa ipak je Stjepan Razum nekadašnji
profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, danas pročelnik
Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu i uvaženi član gornjeg doma hrvatskog
društva. Koji je, nota bene, „izvrstnu“ knjigu svoga prijatelja Elvisa
Duspare o ravnoj Zemlji, „pročitao dva puta, oba puta s velikim
zanimanjem“, pa joj napisao i predgovor: „Pisac ovom knjigom stavlja
čitatelja pred izbor, kao što je Jahve stavio pred izbor Izabrani narod:
Biraj život ili smrt! Od tog izbora ovisi naša budućnost i vječnost.“
Elvis
Duspara – ako niste, shvatit ćete – možda i jest marginalni i bezvezni
katolički redikul, ali samo u vašem izmišljenom, savršenom okruglom
svijetu: u stvarnoj zemlji Hrvatskoj u kojoj vam je živjeti, u sredini
Zemljine ploče što počiva na tri divovska slona na leđima Velike
Kornjače, Elvis Duspara je ozbiljan i utjecajan čovjek, prijatelj važnih
ljudi i „netko za kojeg smo uvjereni da nam govori istinu“, član nimalo
konspirativnog i tajnog društva koje već danas projektira obrazovni
sustav u kojemu će vaše djeca učiti kako je „djevičanski Domovinski rat,
u koji je pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s drevnim
hrvatskim pozdravom „Za dom spremni“ na usnama, bio najblistaviji,
najčasniji i najčišći obrambeni rat na cijeloj ploči zemaljskoj“.