Problem ili misao koja me već neko vrijeme zaokuplja je kategorizacija. Pri kategorizaciji podrazumijevam da ima nešto u ljudima, u našem mentalnom, etičkom i također estetičkom sklopu ( da se tako slobodno izrazim ) što nas tjera na konstantu kategorizaciju svega. Od postojećeg, ne postojećeg, živog, ne živog, stvari, pojava, misli, emocija itd.
Danas smo ukroćene goropadnice.Nekad, dakle u moje vrijeme, žena su ispod pazuha imale grm. Čak su im i noge, malo vjerojatno, ali istinito, bile dlakave.
Biznismen Naser Orić ponovo je postao heroj. I zločinac. Ovisno s koje strane zamišljene entitetske linije gledate. A pogledate li, pak, slučaj Orić iz šengen zone, shvatit ćete da ovdje, sa obe strane enitetske linije, žive, manje-više, idioti
Svečani doček Erdogana je pokazao sve odlike „sirotinjske slave“, na kojoj se pokazuje uglavnom ono što ne postoji. U ovom slučaju glamur, iskrenost i grandiozno prijateljstvo. Ništa od toga…
Kretenska desnica, recimo, ne razumije o čemu uopće pjeva Knopflerova antiratna balada o Falklandskom ratu, u kojoj „budale ratuju protiv vlastite braće po oružju“, dočim je alternativnoj desnici već njen naziv „Braća po oružju“ dovoljan da je protumači kao engleski prepjev Thompsonova dueta s Miroslavom Škorom, „Reci, brate moj“.
Možda je sukob između španske države i regionalnih vlasti u Kataloniji upravo ono što nam je potrebno da bismo udahnuli novi život posustalom evropskom projektu.
Danas je sve manje saglasnosti oko toga šta je socijalna pravda. Nije samo društvo u krizi nego je i paradigma o socijalnoj pravdi u razvijenom kapitalizmu u neprogresivnoj krizi.
Ono što će zauvijek ostati zapamćeno je njegov lični primjer — utjelovljenje vjere, snage volje i žrtve. On je svojim primjerom, a to je prevashodno razlog ovih nepotpunih redova, živio ono što danas postoji samo kao ideal. Ideal osobe koja ne živi od ideje, već isključivo za ideju.