Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: Zove se Samoća! Beznadna tuga osamljenosti.
Suprostavljenost slobodnog i neslobodnog uverenja ogleda se, na primer, u shvatanju državnog vođe. Snose li narodi krivicu za vođe koje podnose, na primer Francuzi za Napoleona?
Porazna je i ponižavajuća odluka nadležne komisije Gradskoga vijeća Sarajeva da Orhan Pamuk, veliki turski i svjetski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ne bude proglašen počasnim građaninom grada Sarajeva.
Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.
Živećemo prave ljubavi kad budemo birali partnere jer ih volimo, a ne jer nam je vreme da sklapamo brakove. Bićemo divni roditelji onda kad decu budemo rađali zato što ih želimo, a ne zato što je vreme da ih imamo.
Ako je neki izbor manje zlo, on je bolja alternativa. Upoređivanje po dobru ili zlu vodi istovetnom ishodu. Kao motivacija da se glasa, ima razlike. Možda ima više smisla glasati za bolje, a ne za manje rđave.
U zavisnosti od toga kakva Vučić sranja pravi u zemlji i inostranstvu, ponekad čak i dve vesti o mrtvoj Jeleni umeju da se nađu među udarnim, bez obzira na to što je od ubistva proteklo toliko vremena.
Nije sad taj Pamuk, na priliku, snimio duet sa Severinom, nije napunio ni Skenderiju, ni Koševo, nije snimio ništa sa Jalom Bratom i Bubom Corelliem, pa da se i zabrinemo. Sve u svemu, za Sarajevo jedan nebitan lik.
Govor održan u Varšavi 12. februara: Neoliberalna elita, politički centar i delovi levice neprekidno se čude: šta se dešava sa svetom, ekonomijom i stavovima ljudi? Zašto događaji više ne prate naša očekivanja?