Moj dida sa Šolte i onaj njegov frend barba Tonino su bili kod nas
doma na obidu. Oni su došli u Split jer pošto su imali neke sastanke i
dogovore. Samo mojoj mami su rekli da došli su kod doktorice Fulgozi na
pregled. Mama je za obid skuvala punu teću tripica sa kumpirima. Ona je
vadila sa kacijolom tripice u pijate i pitala je: „I? Šta kaže doktorica
Fulgozi?“ Dida je rekao: „Ništa dramatično! Da iman umor na mozgu!“
Mama je podviknila: „Čako!“ Dida je rekao: „Doktorica Fulgozi kaže da je
umor na mozgu u mojin godinama skroz normalan! I plus nije zloćudan!“
Barba Tonino je rekao: „Kad mozak skoro cilo jedno stoljeće radi punon
parom, normalno da se pojavi umor!“ Dida je rekao: „Šta znači, zete, da
ti moš bit miran!“ Tata je zakolutačijo sa očima i rekao je: „Ha-ha-ha,
pun si baza! Ka govno vitamina!“ Mama je rekla: „Aj nemojte se zajebavat
na bazi zdravlja!“ Onda je moj dida pronjuškao iznad punog pijata i
rekao je: „Ajme ćerce, ove tripice ti govore šest jezika!“ Barba Tonino
je dodao: „Uključujući srpskohrvacki!“
Onda smo mi svi za stolom zafastali se u tripice. Onda su malo posli
veliki uz žnjopu bacili i ćakulu. Mama je rekla: „A stvarno je teška
gadarija ono šta su u Zagrebu napravili Ivi Loli Ribaru!“ Tata je rekao:
„Slažen se! Odnit bistu sa spomenika, pa našta to sliči? To mogu samo
teški propaliteti!“ Mama je rekla: „I to ne obični, nego ustaški
propaliteti! Šta in je Lola kriv, koji kurac? Kriv je jedino zato šta se
ka mladi partizan borija za slobodu! To mu je jedini grij!“ Tata je
rekao: „Apsolutno! Nije se, jadničak, stiga ni šporkat u komunizmu,
jerbo je zaginija prije kraja rata!“ Moj dida i barba Tonino su njupali
tripice i šutili su. Plus su se pogledavali ispod oka. Tata je rekao:
„Kako je krenilo, ne bi se čudija da nan sutra crnokošuljaši marširaju
po ulicama!“ Mama je rekla: „Ako već sad imamo razna poglavarstva i
stožere, sutra ćemo imat i Glavni ustaški stan!“ Tata je rekao: „Ko
danas skida glave sa spomenika, sutra će ih skidat sa ramena!“ Mama je
rekla: „A još Lola onako mlad i lip… Koji fašistički horor, čoviče! To
je meni isto ka da makneš bistu od Bred Pita!“
Dida i barba Tonino su ždrokili tripice i gledali su se. Onda je
barba Tonino didi rekao: „Šta je reć da ovi tvoji imaju tako ispravnu
spiku, a?“ Dida je rekao: „A evo, i ja san ugodno preneražen…“ Barba
Tonino je rekao: „Govore sve isto ka i mi, jebate patak! Ovo mi je leglo
ka dodatni začin na tripicama!“ Dida je rekao: „Ko zna, ako mi je zet
počeja mislit svojon glavom, možda će i on u dogledno vrime dobit umor
na mozgu!“ Barba Tonino je rekao: „Da im onda kažemo, a?“ Dida je rekao:
„A ne znan, možda bi i mogli…“ Mama i tata su sa zbunjozom gledali u
dida i barba Tonina. Onda je moj dida obrisao se sa tavajolom oko usta.
Onda je on nagnijo se prema mojim roditeljima i utiho je rekao: „Ivu
Lolu niko nije maka!“ Tata je zinijo: „Molin?“ Dida je ponovio: „Lolu
nisu odnili ustaški propaliteti!“ Mama je rekla: „Kako nisu, čoviče
božji? Pa nema ga na spomeniku!“ Dida je još više se nagnijo i rekao je:
„Sam je otiša!“
Mama i tata su zakočili sa žvakanjem i piljili su u dida i barba
Tonina. Barba Tonino je rekao: „Čovik je lipo skupija svoje prnje i poša
ća sa memorijalnog objekta! Udrija in je klanfu!“ Dida je rekao: „Reka
je: Ako na spomenicima nema više nikog od mojih partizanskih drugova,
koji ću ja kurac radit u ovoj Endehaziji? Neću valjda bit crna ovca u
oslobodilačkon pokretu!“ Barba Tonino je rekao: „Reka je: Ako su makli i
Trg maršala Tita, pa neću valjda ja sam ovde ostajat! Ja san uvik druga
Tita sljedija u stopu, pa ću tako i nastavit!“ Dida je rekao: „Reka je:
Ostat na spomeniku u ustaškoj Hrvackoj značilo bi opravdavat zločimački
fašistički režim! Još bi mi samo falilo da me moji drugovi optuže za
kolaboraciju!“ Barba Tonino je rekao: „Reka je: Ovi se opći ustašluk ne
može podnit čak ni kad umisto mozga imaš pet kili metala! Ako san
izliven u bronci, ne znači da san osta bez morala!“ Dida je rekao: „Reka
je: Ovin činom odlaska iskazujen punu solidarnost sa iljadama svoje
partizanske braće!“ Barba Tonino je rekao: „I čovik je lipo skupija
svoje prnje i poša ća sa memorijalnog objekta! Zavida in je brokvu!“
Mama i tata su gledali u dida i barba Tonina sa zinutim ustima. Onda
je mama zavrtila sa glavom i rekla je: „Nemoš virovat, čoviče božji…“
Tata je isto vrtijo sa glavušom i rekao je: „Nema šanse da kreneš nešto
ozbiljno pričat, a da stara prdila to ne izvrnu u totalno bolesnu
spiku…“ Dida je pitao: „Koju sad bolesnu spiku, jebate?“ Tata je
podviknijo: „Daj ne tupi! Ivo Lola je mrtav prepun kurac godina!“ Dida
je podignijo kažimprst i rekao je: „Drug Lola, ka i drug Tito, živi
vječno!“ Tata je rekao: „Aj ne pravi se blesav, molinte lipo! Govorimo o
dvajs kila bronce!“ Dida je rekao: „Ka da ja to ne znan, jebate! Zašto
ti, zete, pričaš sa menom ka da san debil?“ Tu je tati uletila lakša
zbunjoza. Dida je nagnijo se prema njemu i rekao je: „Zar ti misliš,
zete, da je drug Lola samoinicijativno otiša sa spomenika bez pomoći
svojih drugova?“ Barba Tonino je dodao: „Zar viruješ da je naša
zagrebačka ćelija sidila skrštenih ruku?“
Tata je rekao: „A tooo…“ Dida je klimnijo sa glavom: „E, to! Jel
možda misliš da je bilo jednostavno otet od dušmana bistu i prebacit je
sa legalnog spomenika u ilegalu?“ Barba Tonino je dodao: „I onda tajnim
kanalima Lolu sakrivat u skloništima da ga ne otkrije ustaško
redarstvo!“ Dida je dodao: „I onda se bacit na propagandni rad i
proširit glasine da su Lolu odnili ustaški vandali po nalogu fašističke
vlasti!“ Barba Tonino je dodao: „I onda druga Ribara pribacivat priko
Like, Banije i Korduna do oslobođenog teritorija!“ Dida je dodao: „Cila
armija drugova je bila uključena u tu operaciju, moj zete!“ Tata je
rekao: „O muku ti irudovu…“ Onda je moja mama uletila: „I di je sad?“
Dida je pitao: „Ko di je sad?“ Mama je rekla: „Pa Lola!“ Dida je rekao:
„Eee, di je sad, di je sad… Na sigurnom je mistu! Nije važno!“ Mama je
rekla: „A daj, čako, pa moš mi reć!“ Dida je rekao: „Kakvi bi ja bija
pripadnik pokreta da tek tako okolo serem tajne imformacije!“ Mama je
rekla: „Pa ćer san ti, jebemu mater!“ Dida je rekao: „A otkud ja, ćerce,
znan da ti nisi ustaška špijunka, a? Naročito mi je ovi tvoj muž
sumnjiv!“
Mama je podviknila: „Čako! Kako moš govorit takve bljezgarije!“ Onda
je tata mami rekao: „Ma šta se pališ, ženska glavo, viš da nas fosilci
brumavaju leva-leva! Smislili su umobolnu priču i prcaju nas usrid
ručka! Samo šta te jeftine baze ne bi popila ni mala dica!“ Onda je dida
rekao: „Jeftine baze, je li?“ Onda je on okrenijo se prema barba Toninu
i rekao je: „Druže Tonino donesi ruksak!“ Onda je barba Tonino dignijo
se od stola i odgibao je u hodnik. Onda je on u roku odma dogibao nazad u
kužinu sa zelenim ruksakom. Onda je on iz ruksaka izvadijo brončanu
glavušu. To je bila bista od Ive Lole. Onda je on nju stavijo nasrid
stola. Mama i tata su sa razjapljenim ustima i iskobečenim očima gledali
u Lolu. Onda je dida nagnijo se prema tati i rekao je: „Šta sad kažeš,
miki?“ Tata je rekao: „U pizdu materinu…“ Dida je rekao: „Jel to,
majketi, sve šta imaš reć o borbi hrvackih partizana protiv fašističkog
terora?“ Tata je rekao: „U tri pizde materine…“ Mama je sklopila ruke na
prsi i rekla je: „Isti je Bred Pit!“ Lola je pogledao prema njoj i
rekao je: „Onda mi izvadi pijat tripica i ne pizdi!“
Robi K. (IIIa)