Građani su, dakle dužni i odgovorni da dignu svoj glas protiv terora političke, pravosudne, policijske nepravde i organiziranog zuluma; subotnji miting je prilika da otvoreno, bez straha, oslobođeni kalkulacija i sebičnog kukavičluka najjasnije i najotvorenije do sada kažu da neće živjeti u državi u kojoj vlast ima bezvlašće
Milorad Dodik je rekao jednu istinu. Boli njega stražnjica za povratnicima Bošnjacima u Banjaluci. Odistinski. I da, dabome da je svjestan kako ih je u Banjaluci mizeran broj.
I šta ti je to trebalo? Mogao si kao svaki pravi domoljub otići na teritoriju naših saveznika u Herceg-Bosnu i tamo do mile volje učiti djevojčice da pucaju iz zolje ili makar kalašnjikova. A ovako, sramota Dario, sramota!
Sjetimo se još jednom kakav su trnoviti put naši neustrašivi momci prošli po dalekim ruskim pustopoljinama, kakva su iskušenja savladali, kakve su sve muke podnijeli po sibirskim logorima, od Nižnjeg Novgoroda do Kolime, ali uspjeli su i stvorili su je, stvorili su pobjedničku Hrvatsku
Dobili ste nešto. Dobili ste to da se možete zvati Hrvatom, Srbinom i Bošnjakom. Nema šta, vrijedilo je. Aplauz, ali ne za vas nego za njih koji su od vas napravili majmune. Evolucijski su vas unazadili da se vratite na grane i prihvatite banane.
Bio bi to doživljaj za cijeli život za svakog građanina Hrvatske,da se prvo u autobusu s nogometašima, a zatim i na centralnoj pozornici, nije očekivano pojavio on....
Skoro četrdeset godina kasnije ne samo da se više ne može prepoznati ironični sloj ove pjesme nego je njezin glavni junak postao idealtipski građanin i patriot u zemljama južno od Sutle