Da, broj nezaposlenih se možda i smanjio, ali se duplo više smanjio
broj ljudi koji žive na ovom podneblju. Ljudi odlaze, ne toliko zbog
ekonomske situacije i lošeg standarda, već mnogo češće zbog sigurnije
budućnosti za svoju djecu. Ovdje djecu ako i uspijete prehraniti,
školovati, sačuvati da ne izgube glavu, naposljetku od njih postanu
nezaposleni, visoko obrazovani mladi ljudi koji svakim danom sve više
tonu u depresiju i psihički propadaju.
Poslije
gubitka djeteta, najteža je spoznaja za svakog roditelja da je njegovom
djetetu uništen život. Da nema perspektivu. Da mu, koliko se god trudio
u životu, nije uspio ostaviti ništa s čim bi on dalje nastavio. Ovdje
govorim o 90% građana naše zemlje.
Naravno da oni koji su u trulom
sistemu vidjeli mogućnost da se ostvare kroz svoje prljave rabote, oni
nemaju ovakvih i sličnih problema. Oni nemaju ni dodira sa stvarnošću i
nisu ni svjesni ovih 90% ljudi oko sebe, sem ukoliko im ne zatrebaju
(kao sitna i jeftina radna snaga, glasači, mozgovi od kojih treba
ukrasti znanje).
To su truli ljudi.
Sto bi nas narod rekao
“Iz vana gladac, a unutra jadac!”. Skupa odjela i auta su ono jedino
sto je kvalitetno na njima i oko njih, a unutra…trulež.
Možda su neki od njih nekada i imali nešto kvalitetno u sebi, ali da bi
se uklopili u svoju okolinu, odrekli su svega onoga sto je bar nečemu
vrijedilo. Ljudi bez znanja, bez morala, bez i jednog jedinog kvaliteta
postali su ono sto je u ovom i ovakvom društvu poželjno. Diplome,
magisteriji, doktorati postali su roba koja se kupuje po privatnim školama i fakultetima, poput povrća na Tržnici.
Djecu
ipak upisuju na državne fakultete, naravno preko veza i vezica, jer su
obično ispod crte na prijemnim ispitima, a onda se vrši teror nad
profesorima koji im moraju obezbjediti prolaz na ispitima. Profesori se
pritišću sa svih mogućih strana, od političke ucjene do privatnih
prijetnji. To su oni valjda na taj način doživjeli uvođenje novog
sistema u visoko obrazovanje, zvanog Bolonjski proces.
Pa ljudi
moji, ako proces izmjene načina funkcionisanja visokog obrazovanja nosi
naziv po italijanskom gradiću, ne znaci da se na fakultetima treba
primjenjivati sicilijanski zakon mafije. Džaba je to
njima pričati, naviklo se tako. Bahato i osiono. Kada se ipak uvjere da
ne mogu baš svakog profesora ucijeniti, kada nalete na “tvrd orah“,
onda djecu ispisuju sa fakulteta, uz obrazloženje da je profesor
monstrum, i upisuju ih na privatne fakultete ili ih pak šalju vani na
studije. Ova varijanta privatnih fakulteta njima lično mnogo više
odgovara, jer odmah u startu naglase ko su i čiji su i tu nema zime,
ispiti će se polagati sami.
Međutim, svjesni, ipak, prolaznosti
svega i svakog sistema i da ničija nije do zore sjala, varijanta slanja
djece vani im je dobra podloga za izlaznu varijantu samih njih. Svi su
oni pokupovali nekretnine i otvorili bankovne račune u stranim zemljama i
pripremili se za momenat “Vežite se polijecemo!“. Iskreno se
nadaju da se taj momenat neće brzo ukazati, ali za svaki slučaj, oni su
spremni. Spremni su da odu iz trule zemlje koju su uništili i da nikada
ne odgovaraju za svu trulež koju su stvorili. Čak i sitne ribice su
spremne za polijetanje. Možda ne u neke daleke i egzotične zemlje, ali
su se obezbjedili u komšiluku.
sad dolazimo do pitanja: Pa kako je nastao taj truli sistem i ko je
omogućio tom ljudskom šljamu da ispliva na površinu i sudi cijeloj
naciji?! Tu se vraćamo na početak priče, rat. Mi koji smo bili djeca u
ratu, malo smo od svega toga bili svjesni, ali su naši roditelji trebali
biti mnogo svjesniji i savjesniji. Dopustili su da im “nikogovići”
koji su došli niotkud nametnu svoje ideje o mržnji među ljudima, o
podjelama i vjekovnim potocima krvi koji teku među njima. Predstavili su
im se kao rodoljubi, patriote i pojavili su se istovremeno (vjerovatno
po dogovoru kao i sve ostalo kasnije) među sva tri naroda koja su ovdje
živjela. Nametnuli su im se kao lideri koji će ih voditi u borbi do
oslobođenja.
Oslobođenja? Čega? Oslobađati slobodne ljude, pa zar to nikome od vas, roditelji naši, nije djelovalo apsurdno? Tako ste im “ladno”
dopustili da unište sistem, sve vrijedno sto smo imali, a ujedno ste i
živote dali za njih. Dok ste se vi ubijali, oni su pljačakali, bogatili
se na tuđoj muci, bez imalo stida i savjesti, jer to je za njih po
rođenju bio strani pojam.
tom ratu na scenu su stupili svi oni koji ni u jednom uređenom sistemu
nikada nigdje ne bi kročili osim u zatvor ili u ludnicu. Dopustili ste im to.
I zato vas krivim. Nakon rata oni su postali vaši robovlasnici,
vlasnici vaših života i vaših djela, a vi ste izgubili sve ono sto ste
nekada imali kao slobodni ljudi.
Ah,da. Dobili ste nešto. Dobili ste to da se možete zvati Hrvatom, Srbinom i Bošnjakom. Nema šta, vrijedilo je. Aplauz, ali ne za vas nego za njih koji su od vas napravili majmune. Evolucijski su vas unazadili da se vratite na grane i prihvatite banane.
Eto
tako je sve počelo, tako je nastao truli sistem, a kako ce se okončati i
da li se uopšte sve loše može popraviti nakon sto se okonča, pitanje je
i problem koji ćemo, roditelji naši, morati da rješavamo mi. Mi ne smijemo našoj djeci ostaviti ono sto ste vi ostavili nama: život bez života, mir bez mira i zemlju bez zemlje.