Evropski establišment je izdao dva saopštenja koja bi se mogla smatrati važnim da su barem delimično tačna: jedno je objava kraja grčke dužničke krize, a drugo francusko-nemački sporazum o redizajniranju evrozone.
Prof. dr. Vedad Smailagić, profesor germanističke lingvistike na sarajevskom Filozofskom fakultetu, u svom tekstu kritički se osvrće na prijedlog da se na Univerzitetu u Sarajevu uvede "Kodeks ponašanja i oblačenja uposlenika i studenata" ovoga univerziteta, koji propisuje niz zabrana. Smatrajući i sam da, kako kaže, univerzitet nije plaža, ipak smatra da "ne možemo zabraniti sve što nam se ne sviđa". Evo zašto...
Svaki put u ovakvoj nekoj prilici, o loptačkom nekom prvenstvu Europe ili svijeta, vlažni podrumi hrvatskih i srpskih internetskih stranica postaju fantastična mjesta sastajanja i druženja Hrvata i Srba, nešto poput zavičajne balkan-grill kafane na periferiji Beča
Rat u Hrvatskoj formalno je završio prije dvadeset i tri godine, ali ranjenika je iz dana u dan sve više. Broj osoba koje traže status ratnih vojnih invalida u zadnje doba raste po stopi od dvije tisuće mjesečno.
Možda bi trebalo uvesti neki službeni bonton koji bi regulirao korištenje mobitela u društvu. Ako postoji, nisam ga pročitao, ali evo moje nepotpune verzije:
Uticajni deo srpske intelektualne elite poziva da se kosovsko pitanje zamrzne. Zašto je toliko važno da se Kosovo zamrzne? I šta to u stvari zamrzavamo? Na to poslednje pitanje imam bar tri odgovora.
Stvari su se pogoršale kada su vaši mali vunderkindi krenuli u vrtić, odakle su se kući vraćali pevajući narodnjake i ličeći na neke druge, a ne na vas. Susreli su se sa većinom, koja, kao što možete da se uverite na svakom koraku, ima maligni uticaj na budućnost našeg društva.