Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali vrijede li te vrednote i za Jovinog sina koji ne igra nogomet, nije dobio Nobela ili izmislio izmjeničnu struju
Moguće je zamisliti scenario koji izvrće premisu iz čuvenog filma Zbogom, Lenjine! Umesto komunistkinje koja se budi iz kome u novoj, tržišno uređenoj Nemačkoj, zamislimo tehnokratu iz doba Blera i Klintona.
I HDZ-ovci, i pravaši, i ustaše, i časne sestre, i prostitutke, i vjerovničko vijeće Agrokora, i Grdović i njegova Brankica, i Oko Sokolovo, i Fashion Guru, svi su vrištali od sreće u jednoj kretenskoj zgodi da je, kraj više od pet stotina tisuća registriranih hrvatskih branitelja, domovinu obranio jedan Srbin
Jedanaest punih godina prošlo je otkako su se zavoljeli zadarski Romeo i Julija, mladi vratar lokalnog drugoligaša i mlada apsolventica Filozofskog fakulteta, i svih jedanaest stalo je prošle nedjelje u onih simboličnih jedanaest metara između neželjenog zeta Ante Bozze iz Islama Latinskog, i tri danska nogometaša što su se izredala pred njim u raspucavanju penala
Spomenik ubijenim Romima je pored Parlamenta, najvažnije političke institucije jedne zemlje a da nikom u istom ne padne na pamet, ni u šali, ni u ludilu i pomahnitalosti vlastite bitnosti da za govornicom Parlamenta izjavi da sa Ciganima treba postupati ciganski
Vlasti u Republici Srpskoj ne žele ni po koju cijenu priznati da je neko ko pripada bitnim polugama vlasti mogao pogriješiti u slučaju smrti Davida Dragičevića i za to snositi odgovornost