Evo opet čitam u novinama (zapravo u Blicu, ne u novinama, oprostite) "I DALJE ŠIRI MRŽNJU-Oliver Dragojević: Izneverio bih sebe kad bih pevao u Srbiji."
Važno je govoriti o nastojanju arhitekata u Jugoslaviji da proizvodnju izgrađenog okoliša koja ide prema instrumentalnoj modernizaciji vrate natrag, prema onoj vrijednosnoj. Dodajmo i samu ideološku bazu ‘kulturnih sloboda’ na koju se moglo osloniti u borbi za npr. kvalitetniji tlocrt stana. Možete li to danas zamisliti?
Ovih je žalobnih dana često citiran onaj apokrif, datiran u doba kad je Marko Perković imao veliki koncert na Poljudu, a prijatelji zajebavali Olivera kako mu je džabe sva slava i sve pjesme kad nikad neće, poput Thompsona, napuniti stadion. „Pa šta?“, odgovorio je, kaže legenda, Oliver, „neće ni on Hrvatsko narodno kazalište.“
Srbijo, opet si zlatna! Srbijo, iako nemaš more, imaš delfine! Srbijo, tvoji vaterpolisti su nešto što samo jednom majka rađa! Srbijo, tvoji vaterpolisti će te spasiti!
Ne brinite za Olivera, on je još tu, samo je njegova duša otišla negdje gdje više nema boli i patnje, u plava nebesa, i gore, povrh svega nima straja, pa prkosi svakoj buri i neveri ča sve vaja
Istog dana krajem maja kada je dobila otkaz na TV ABC zbog rasističkih tvitova o Obaminoj savetnici Valeri Džeret, glumica Rozen Bar je optužila Čelsi Klinton da je udata za Sorosovog nećaka.