Obično je to obrok u kasni večernji sat. Mala zalogajnica gotovo je do pred zoru puna nogometnih navijača izgladnjelih od bježanja pred policijom i posjetitelja narodnjačkih klubova koji se pijani vraćaju s koncerta Mile Kitića.
Posljedice su dalekosežne. Ukoliko ne reagujemo, ne samo da ćemo biti izbačeni iz Erasmus+ programa, već bi i diplome onih koji ove godine završavaju fakultet mogle postati nevažeće u Europskoj uniji.
S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju. A divlji kesten pada bez i najmanjeg vetra, sam od sebe, kao što padaju zvezde – vrtoglavo.
Ovo je resemantizacija koja se ne zaustavlja. Strašni odjek praznine, vapaj uzaludnih mučeništva. Veličanstvena izložba, provokativna kao u doba kada je svijet još bio mlad.
„Meni je to mrkli mrak, jebate! Osudit čovika na petnes dana zatvora jerbo vriđa spomenik! Pa di to ima?“ Tata je rekao: „Ovkors da je mrkli mrak! Ljuta diktatura!“
Godina je 1988, mesec oktobar, dan peti na šesti. Na javnoj sceni Srbije diferencijacija. U „jogurt revoluciji” smenjeno kompletno partijsko rukovodstvo Vojvodine, među njima...
Kao odgovor na proteste koji se šire Srbijom, trust marketinških eksperata koje Aleksandar Vučić isplaćuje našim parama, osmislio je kontramitingašku turneju, pod nazivom „Budućnost Srbije“.
Povodom novog izdanja autorkine knjige Srbija i demokratija 1903-1914: Ponovo živimo u autoritarnom poretku i pitamo se zašto nikako ne možemo da ostvarimo demokratiju?