Olimpijada, koja sada završava, mrska mi je u dvostrukom smislu: prvo kao luđačko precjenjivanje sporta; ugled jednog naroda ovisi o tome skače li sunarodnjak deset centimetara više od svih drugih. (…) “
Odlomak iz knjige napisane sa željom da zabavi i nasmije đake. Pisana je i sa nadom da će pokrenuti razgovor o tome šta je dobar odgoj, kako se ljudska bića odgajaju, ko odlučuje o tome šta je pristojno, a šta nije.
Po svetu, u svim velikim varošima, izvesna predgrađa, okolna brda, ili vrtovi, daleko od grubosti i blata uličnog, postali su zaseban kraj za zaljubljene, omiljeni radi svojih vidika, sunca, fontana ili bilja.
Najbolje bi bilo da ovo piše žena, pa ću, pošto što je sad u svetu opšte prihvaćeno birati samom sebi, odnosno samoj sebi pol, do kraja ovog teksta biti žensko.
Dan sećanja na holokaust: Prvu knjigu Hanne Arendt sam pročitao kada sam imao 16 godina. Bio je to Eichmann u Jerusalimu. Knjiga mi se nije dopala – bio sam vatreni mladi socijalista-cionista…
Povratak Bošnjaka u RS, eto paradoksa kojeg treba također imati u vidu, bio je intenzivan, masovan i samoodrživ, mnogo više u vrijeme prije ustavne potvrde njihove konsitutivnosti, dakle 2000., u tom entitetu nego u godinama i decenijama nakon toga
Povodom smrti Dušana Makavejeva, u Dnevniku RTS-a je emitovan kratak prilog u čast velikog jugoslovenskog reditelja. Prilog počinje rečima: „Odlazi velikan filmske umetnosti. Bio je zaboravljen 20 godina.“