S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju. A divlji kesten pada bez i najmanjeg vetra, sam od sebe, kao što padaju zvezde – vrtoglavo.
Ovo je resemantizacija koja se ne zaustavlja. Strašni odjek praznine, vapaj uzaludnih mučeništva. Veličanstvena izložba, provokativna kao u doba kada je svijet još bio mlad.
„Meni je to mrkli mrak, jebate! Osudit čovika na petnes dana zatvora jerbo vriđa spomenik! Pa di to ima?“ Tata je rekao: „Ovkors da je mrkli mrak! Ljuta diktatura!“
Godina je 1988, mesec oktobar, dan peti na šesti. Na javnoj sceni Srbije diferencijacija. U „jogurt revoluciji” smenjeno kompletno partijsko rukovodstvo Vojvodine, među njima...
Kao odgovor na proteste koji se šire Srbijom, trust marketinških eksperata koje Aleksandar Vučić isplaćuje našim parama, osmislio je kontramitingašku turneju, pod nazivom „Budućnost Srbije“.
Povodom novog izdanja autorkine knjige Srbija i demokratija 1903-1914: Ponovo živimo u autoritarnom poretku i pitamo se zašto nikako ne možemo da ostvarimo demokratiju?
Nekada sam gubio po nekoliko stvari nedeljno. To je imalo veze s mladošću, a onda je prestalo. Možda prestanemo da gubimo male stvari kad počnemo da gubimo velike – roditelje, zemlje, prijatelje.
Goebbels je došao u moju fabriku. Morao sam da izvedem hitlerovski pozdrav. On mi je rekao: „Nije mi potreban tvoj pozdrav“ i otišao, a ja sam ostao podignute ruke među radnicima. Onda sam se probudio.