Kolumne

U digitalnim vremenima ništa nije moguće sakriti. Tako nije bilo moguće sakriti ni da postoji dogovor o razgraničenju s Albancima, koji je ko zna kad još postignut, ali oni koji su ga postigli imaju muka da ga sprovedu u delo, a da pritom ne izgube vlast

Problem sa sporazumom nije toliko u njemu samom, koliko u trošenju vremena i snage protesta na traljave strategije kojima se u ključnom trenutku, kada treba saopštiti štošta jasno i važno, ne govori gotovo ništa

U odličnoj seriji koju je HBO snimio prema “Genijalnoj prijateljici” Elene Ferrante otac s balkona na prvome katu na pločnik baca Lilu, svoju kćer adolescenticu

Prodigy su bili arhetipski, najveći bend takve Srbije. Došli su u decembru 1995. preskočivši zatvorene granice svesni da deca sa Vračara, Čaira ili Detelinare nisu odgovorna za ono što je ova zemlja pogrešno radila. I hvala im za taj čin koji je nemerljiv

„Mora se priznati da voljeti Hesea danas nije odveć na cijeni“.

Gospođa predsjednica zasigurno nije prva među hrvatskim vlastodršcima koja s takvom lakoćom i talentom za adaptaciju bagatelizira jučerašnje izdanje sebe same. Naprotiv, prije se može reći da nastavlja dugu i slavnu tradiciju.

Ima nas oko četiri milijuna. Manji smo od mnogih svjetskih gradova. To stravu i užas čini još jezivijima.

Obično je to obrok u kasni večernji sat. Mala zalogajnica gotovo je do pred zoru puna nogometnih navijača izgladnjelih od bježanja pred policijom i posjetitelja narodnjačkih klubova koji se pijani vraćaju s koncerta Mile Kitića.

Posljedice su dalekosežne. Ukoliko ne reagujemo, ne samo da ćemo biti izbačeni iz Erasmus+ programa, već bi i diplome onih koji ove godine završavaju fakultet mogle postati nevažeće u Europskoj uniji.