Dakle, fašizam na djelu. I da dodam, ono što rade Milorad Dodik i njegova bratija, pa i još poneki političari i još neke partije nije čak ni oblik, naprimjer, nekog novog fašizma, dakle, nije čak ni neofašizam. Ne.. To je ništa drugo do već davno viđena varijanta primitivnog fašizma, sa njegovih početaka, od prije kojih stotinjak godina.
Kaže mi prijatelj danas, kako ovu državu nisu uništili ni narkomani, ni kriminalci, već lopovi sa bijelim okovratnicima. Taj moj prijatelj je krim-inspektor i to po meni ponajbolji u ovoj nesretnoj državi.
Svi bitni sadržaji politike uklonjeni su iz zvaničnih institucija i nalaze se u rukama kriminalaca, mešetara, polusvijeta, kojima pripadaju oni što su prisvojili moć.
Idem, rekao sam sebi u tvrdoj fotelji, iz zemlje u kojoj je prognano, uništeno, izbrisano sve što je takozvanom čeveku duha ikad pružalo zadovoljstvo, a ako ne zadovoljstvo, onda bar mogućnost da sledi svoju egzistenciju, iz zemlje u kojoj izgleda vlada još samo najprimitivniji od svih nagona, onaj za održanjem, i u kojoj se i najmanji zahtev takozvanog čoveka duha u začetku guši.