Već neko vrijeme Dragan Primorac uveseljava javnost otkrićima o porijeklu Hrvata, pa svako malo u novinama izađe kakav senzacionalni tekst o njegovim opsežnim istraživanjima genske mape balkanskih naroda, koja neumoljivo dokazuju kako Hrvati nisu Slaveni.
Njemačka kancelarka Angela Merkel priključila se mnoštvu političara i značajnih dužnosnika koji će, unatoč tome što dolaze u susjedstvo, zaobići Bosnu i Hercegovinu. Razlog je jednostavan i službeno je potvrđeno – nema domaćina
Jesu li političke elite uvjerile svoje birače da su loši hrvatsko-srpski odnosi nešto poželjno, ne bi li u održavanju tih loših odnosa imale ispriku kako 'samo' slijede 'narodnu' volju? Ako je tako, a sve upućuje da jest tako, na djelu je duga i mučna talačka kriza koja je izazvala stockholmski sindrom: taoci su se zaljubili u svoje otmičare i postali suučesnici
Christopher Hitchens, jedan od najpoznatijih savremenih svjetskih novinara i također jedan od najpoznatijih savremenih svjetskih ateista i antiteista, objavio je nedavno članak pod naslovom "Pravi problem na Balkanu je religija", a čiji je prevod prenio i niz "regionalnih" portala.
Niko nije mogao ni slutiti da će se na Katedri za srpsku književnost Filološkog fakulteta u Beogradu krajem devedesetih roditi udruženje koje će nakon dvanaest godina prerasti u ultradesničarsku partiju, čiji će princip rada baštiniti ono najefikasnije iz levičarske političke prakse i najmračnije iz desničarske. Ovaj spoj nacionalnog i socijalnog tokom vremena će doživeti niz transformacija da bi se naposletku utvrdio u izgradnji novog nacionalnog identiteta, negiranju zločina srpske vojske i paravojske tokom devedesetih, kočenju procesa demokratizacije zemlje, reintegraciji “srpskih zemalja” i novoj politici podizanja nataliteta u Srbiji.
Ima zlodjela koja čovjek počini za svoj račun, a ima i zlodjela na koja ga motivira društvena zajednica, vlast i država, ili mu za njih unaprijed osigura oprost grijeha. Među druga, primjerice, spadaju ratni zločini. Nikada u našem vijeku, ni u jednom ratu i niti na jednoj strani, neki vojnik ili policajac nije počinio zločin za koji, manjim ili većim dijelom, odgovornost ne snose društvo, vlast i država. Razlika je samo u tome kako će se tko odnositi prema toj vrsti odgovornosti.
Kako da mu kažem da mi je malo neprijatno zbog togašto je sve tako čisto i uredno?! Zato sam ovako formulisao svoje zapažanje: „Izgleda da kod vas u Sloveniji, bez obzira na sve individualne, političke i kulturološke razlike među ljudima, postoji opšti konsenzus da se živi dobro.”
Da li je Parada ponosa "visoko rizična manifestacija"? Bez sumnje – jeste. Baš kao i velike fudbalske utakmice, i politički mitinzi izvesnih stranaka i organizacija, i razni birfestovi i slične drndiguzne mamipare (kao što smo upravo videli na prilično košmaran način), pa ipak niko ne pokušava da ukine fudbal, politiku ili muziku u ovoj zemlji. Nema razloga da sa famoznom Paradom ponosa bude išta drugačije.