Sat vremena s dvoma ugodnih i pametnih, odlično upućenih stranih promatrača i analitičara bosanskih prilika. Susretali smo se već, od nekih tamo kasnih devedesetih – nije nam ovo prvi put.
Tužan je ovo neki dan, braćo Srbi & sestre Srpkinje. Tužan za sve one koji nalaze spas u gospodu Isusu našem Hristosu. Eto, nema ni koliko jedan dan, a izdajnici roda našega, Brankovići današnji, prokazaše poslijednjeg hajduka serbskog, Gorana Hadžića. I to, kako! I to gdje! Nadomak, manastira našeg presvetog Krušedolskog u gorni našoj Svetoj, što je Fruška zovu. I ne samo njega, braćo! U bukagije staviše i sveštenika, predobrog, što mu jatak bješe.
Spektakl oko izručenja Ive Sanadera ponovno mi je izazvao flashback na Banske dvore 30. lipnja 2009. Toga utorka oko 11 sati, dan prije nego li je Sanader objavio ostavku sjedio sam u njegovu kabinetu kao posljednji novinar koji je s njim razgovarao kao s predsjednikom Vlade.
Na isti dan i na istom mjestu gdje su tri velika državnika utemeljila treću svjetsku političku silu, našli se lideri pokreta svrstanih i razvrstanih da traže modele "miroljubive aktivne koegzistencije" za Bosnu i Hercegovinu, ukliještenu između dva bloka. Okreće se drug Tito u grobu kao jagnje na Jablanici, pedeset pet godina nakon Brijunske deklaracije hladni rat ostao duboko u dvadesetom stoljeću - u dvadeset prvom svijet je politički podijeljen na Facebook i Google, Microsoft i Apple, Nokiju i Samsung, Coca-Colu i Pepsi, McDonalds i... hm, McDonalds i Afriku
Suđenje Hadžiću bit će prilika da se, kada se već kroz postupak majoru Šljivančaninu nije dokazalo tko je odgovoran za masakr na Ovčari, ponovo progovori o, uz Škabrnju, najbolnijem zločinu nad Hrvatima tijekom rata za neovisnost
Sa poslednjim filmom serijala o Hariju Poteru generacije i generacije klinaca opraštaju se sa mitom koji je definisao njihovu mladost. Ne mogu ni da zamislim koliko je to neobičan osećaj za, na primer, one koji su pošli u osnovnu školu i pročitali prvu knjigu (ili pogledali prvi film) 2001. godine, a danas praktično završavaju gimnaziju i spremaju se da pogledaju 3D verziju drugog dela Relikvija smrti. Oni bukvalno mogu da kažu da su odrastali paralelno sa Harijem, Ronom, Hermionom i ekipom.
Fascinantna je ljubav Mustafe efendije Cerića prema okupatorima Bosne i Hercegovine. Kako je krenulo, neće biti nikakvo čudo ako u julu naredne godine – ove je zakasnio - reisu-l-ulema izda dekret o učenju dove povodom 14. dana mjeseca sedmog i rođendana Ante Pavelića.
U jednom trenutku činilo se da je taj spisak beskonačan, a njegovo „raščišćavanje“ nedostižno. Ipak, spisak je zaključen i iscrpen: Republika Srbija više ne „duguje“ međunarodnoj pravdi ni jednog optuženika za ratne zločine. Onaj poslednji koji je nedostajao, Goran Hadžić, uhapšen je, po rečima predsednika Borisa Tadića, jutros u 8.24 h – preciznost dostojna trilera – u ili kod sremskog sela Krušedol, na obroncima Fruške Gore.
Moja je generacija predobro živjela i očigledno smo zbog toga zamijenili slobodu u demokratiji sa slobodom kupovanja na Zapadu, i kao u nekoj vrsti srednjevjekovnog moraliteta, morali smo za to platiti cijenu u ratovima koji su uslijedili