Formula po kojoj žena zbog samog svojeg prolaska kroz žrtvovanje (s tim da je ‘žrtvovanje” širok pojam, koji prema suvremenim teorijama obuhvaća čak i – shopping) stiče zelenu kartu za ulazak u orbitu kulturnih ikona duboko je retrogradna, religiozna i patrijarhalna. I zaista, tek površan pogled na mnoge ženske javne ličnosti (pop-pjevačica, fotomodela, umjetnica) pokazuje da ispod zvjezdanog sjaja – u svom kamufliranom, ispervertiranom ili stvarnom obliku – čuči žena “mučenica”.
Danas sve to ponavljamo. Svet ima razloga da bude zadovoljan. A Evropa još više: životni standard bez presedana, do sada neviđena bezbednost, sloboda na kojoj joj svi zavide. Pa ipak, isti demoni će dovesti do istih tragedija. Mlađe generacije ne mogu da poveruju, za njih se, kroz program Erasmus, Evropa podrazumeva.
Pročitajte pažljivo sljedeća dva teksta. Neće vam oduzeti mnogo vremena, a moglo bi biti zabavno. Vaš je, naime, zadatak da otkrijete skrivene razlike i pokušate pogoditi tko je autor kojega teksta.
Radujem se svakom odlasku u Beograd jer je to jedini strani grad na svijetu u kome njegovi stanovnici govore mojim jezikom. Ja u Klubu književnika mogu naručiti pohovane tikvice i biti sigurna da mi konobar neće donijeti kuhani, ovčji bubreg.
Građansko društvo ne ogleda se, kao što se često misli, u pristojnom ponašanju za stolom i sličnim ritualima malograđanskog licemjerja. Ono je zajednica autonomnih individua koje njeguju kulturu sumnje i uvijek su spremni na neposluh ako se vlast usudi nasrnuti na njihovu slobodu. Država je demokratska kada živi u trajnom strahu od građanskog društva, ali i kada beskompromisno štiti njegovu raznolikost i pravo svakog pojedinca na izbor.
A svoja čudesa ne daju i neki ljudi u Banja Luci. Dok ufoteljena vlast tvrdi kako park nikada nije bio park, napokon nepodijeljeni i neoznačeni, napokon sjedinjeni ljudi, prkosni, pa makar i zakačili nebo, traže da u moru asfalta ostane dio grada u hladu. No, njihovo čudo, upalo je u ruke malo drugačijih čarobnjaka, povezanih nevidljivim nitima, koje ne pucaju, nego stežu i crtaju pravila što je život i kakav mora biti.
Dileri dilaju heroin, kokain, marihuanu, bankari kredite, političari laži a profesori petice i preglupa pitanja…Rezultati rada profesora kriminalaca i kriminalaca zakonodavaca pogubni su po duševno zdravlje naših budućih zrelih građana i novčanike njihovih roditelja.
“Kako objasniti, ne Radončiću, ne Lagumdžiji, ne Bevandi, Nikšiću, Džombiću, smijem se se zakleti da oni ništa ne čitaju, šta trebaju naučiti iz knjige “Na putu“ bitničkog klasika Jacka Kerouaca o čijoj je uspješnoj filmskoj obradi ovih dana pisao, pored ostalih, Bernard- Henry Levy. Ozbiljna je, ko hoće socijalno-razvojnu pouku izvući: Na putu ste, momci (“On the road“) i hajdete se samo malo potrudite da bez banditskih tendera, bez preskakanja procedure ovaj narod, ovu zemlju dovedete, barem, do izlazne rampe...