Dvadeset stranica da ima ova kolumna, ne bih se sjetio zločestijeg naziva za skupinu katoličkih moralista, nego što su ga oni domislili sami, nazvavši se po najvećem progonitelju kršćana u cjelokupnoj povijesti progona kršćana, rimskom imperatoru koji je dao pobiti barem polovicu svetaca iz katoličkog kalendara.
Grčka je jedan od glavnih poligona za testiranje novog socioekonomskog modela potencijalno neograničene primene: depolitizovana tehnokratija, u kojoj je bankarima i drugim stručnjacima dozvoljeno da razore demokratiju. Spasavajući Grčku od njenih takozvanih spasitelja, spasavamo i samu Evropu.
“Al ne možemo mi sad predložit isto šta i ti četnik”, poskoči Šundov. “Ja bi sad, isukrsta mi, tu paradu skroz zabranija. Nek idu ti pederi u pizdu materinu. Šta se oni imaju javno pokazivat i provocirat svit? Nek budu drugi i drugačiji između svoja četri zida.”
Govori se da je prošlo vrijeme kada su veliki pisci bili politički angažirani. I još kažu da se pisci nikako ne bi trebali baviti trivijalnim javnim temama, naprimjer, ne daj Bože da brane pjevačice lakih nota u trenucima kada se nad njima iživljava rulja.Svetislav Basara je na svaki način angažiran: psuje, brani Jelenu Karleušu kada ju vascela Srbija napada i radi sve ono što Hrvatski Pisac ne bi radio ni da je pisac.
Inženjeri sigurnosne tehnike postaju eksperti informacijske tehnologije koji imaju odriješene ruke u borbi protiv organiziranog kriminala, terorizma, građanske neposlušnosti, protiv svih grozilaca i zagrožavalaca sigurnosti, protiv spavača koji jedva čekaju svoj trenutak, protiv opasnih ljudi i svih drugih manjih ili većih inkarnacija zla. Zakoni o zaštiti podataka tu malo pomažu sigurnosti pojedinca.
Pokreti ustanka i pobune opskrbljuju nas sredstvima ne samo za odbijanje represivnih režima pod kojima pate te subjektne kategorije, već i za pretvaranje tih subjekata u nositelje moći. Oni otkrivaju nove oblike nezavisnosti i sigurnosti na ekonomskom kao i na društvenom i komunikacijskom terenu, koji zajedno stvaraju potencijal za zbacivanje sustava političkog predstavništva i afirmaciju vlastite moći političkog djelovanja.
Odavno se nisam tako obradovao, kao neki dan, kada sam na web stranici, koja nosi isto ime kao i novine koje držite u ruci, pročitao ovakav naslov: “Zbog antisemitskih komentara na Facebooku u akciju krenulo 50 policajaca”.
Stvari, dakle, stoje ovako. Ljajić, Adem, ne Rasim, fudbaler i reprezentativac Srbije izbačen je iz reprezentacije jer nije hteo ili nije umeo da pre neke tekme (ne znam koje, ne zanima me fudbal) otpeva himnu „Bože pravde“.