Kada je protiv Hajrije Čobo podnesena tužba zbog javnog ukazivanja na devastaciju Vrućeg potoka i Trstionice, na području opštine Kakanj, znala je da to nije posljedica zato što kleveće, govori neistinu ili zagađivaču želi nanijeti finansijsku štetu.
Britanska kompanija Adriatic Metals, tadašnji vlasnik rudnka Rupice u Varešu – susjednoj kakanjskoj opštini, koja na ovom području rudari kritične mineralnne sirovine je htjela ućutkati, obeshrabriti i iscrpiti kritičke glasove, a tada je najglasniji upravo bio Hajrijin glas.
„Plan je bio da se mene iscrpljuje“, kaže danas Čobo, prisjećajući se postupka koji se, na kraju, završio u njenu korist nakon što je investitor odustao od tužbe.
Nedugo nakon podnošenja ove tužbe u Briselu je usvojena prva EU anti-SLAPP direktiva, a malo prije toga usvojene su i istoimene preporuke Vijeća Evrope, dokumenti kojim se prvi put priznaje da sudski postupci mogu biti zloupotrijebljeni kako bi se ušutkali novinari, aktivisti i svi oni koji govore u javnom interesu.
EU Anti-SLAPP direktiva je evropski propis čiji je cilj da zaštiti novinare, medije, aktiviste, istraživače i organizacije civilnog društva od SLAPP tužbi – odnosno sudskih postupaka koji se koriste prvenstveno da bi se nekoga zastrašilo, iscrpilo finansijski ili natjeralo da odustane od javnog djelovanja.
Borba protiv SLAPP tužbi u Evropi dobila je snažan zamah nakon ubistva malteške novinarke Daphne Caruane Galizije 2017. godine. U trenutku ubistva, protiv nje je bilo pokrenuto 47 tužbi za klevetu. Njen slučaj pokazao je kako se sudski postupci mogu koristiti za pritisak, zastrašivanje i iscrpljivanje novinara koji rade u javnom interesu.
Nakon toga je pokrenuta Coalition Against SLAPPs in Europe (CASE), koja je okupila organizacije i pojedince širom Evrope s ciljem dokumentovanja SLAPP tužbi i zagovaranja snažnije zaštite novinara, aktivista i drugih koji učestvuju u javnoj raspravi. CASE svake godine, u saradnji s Daphne Caruana Galizia Foundation, objavljuje evropski izvještaj o SLAPP tužbama. U posljednjem izvještaju navodi se da je tokom 2024. godine pokrenuto 167 novih SLAPP tužbi, čime je ukupan broj dokumentovanih slučajeva od 2010. dostigao 1.303.
SLAPP kao bumerang
Usvajanje ove direktive koja bi mogla promijeniti dosadašnju praksu zlopotrebe sudnice za zastrašivanje, Hajrija je shvatila ozbiljno zato je sudu tražila da razmotri primjenu ovog dokumenta.
Kada je firma koja ju je tužila odlučila povući tužbu, Hajrija se tome usprotivila u odgovoru na tužbu poslanom sudu. Pozvala se na Direktivu predlažući da se primijeni evropski okvir ili da se postupak okonča presudom u njenu korist zbog odricanja tužioca od zahtjeva.
Sud se nije odlučio za primjenu Direktive, novog EU zakonodavnog okvira kojeg će BiH biti u obavezi da prenese u svoje zakonodavstvo kao dio procesa pridruživanja EU, ali je vrlo brzo sud presudio u Hajrijinu korist, kako bi se, smatra ona, investitor sačuvao.
Dokumentovala je dokaze o devastaciji prirode i štetnim posljedicama po prirodu što je na sudu moglo pokrenuti i odgovornost tužitelja odnosno investitora.
“Masa dokaza je pokazala ne samo da sam govorila istinu nego su postavljali inkriminaciju institucija i investitora što bi se kroz postupak protiv mene i dokazalo na sudu. Javnost suđenja koju sam postavila kao sigurnu opciju bila je još jedna ljuta činjenica zbog koje je tužitelj ustuknuo obzirom da bi javnost saznala za sve prezentirane dokaze. Javnost zagovaračke aktivističke kampanje i obaviještenost međunarodnih organizacija i institucija značila je i facto vršila ogroman pritisak na tužitelja”, pojašnjava Čobo.
Razlog zbog kojeg je tužba nestala, smatra ona, nije bio promjena stava tužioca nego činjenica da su dokazi koje je prikupila tokom pripreme odbrane otvorili mnogo ozbiljnija pitanja od same tužbe.
Dokumentacija je, tvrdi, pokazivala teško zagađenje Vrućeg potoka i Trstionice, uništavanje prirodnog staništa, ali i odgovornost institucija i investitora. Javnost suđenja, na kojoj je insistirala, značila bi da svi ti dokazi postanu dio javnog prostora.
„SLAPP protiv mene vratio se kao bumerang i slomio njih“, kaže.
Iako je njen slučaj završio pozitivno za nju, iskustvo kroz koje je prošla ostavilo je pitanje – da li bi neko drugi odustao i izgubio spor.
Pitanje je i koliko ljudi će, suočeni s mogućnošću višegodišnjeg sudskog postupka, sljedeći put odustati od javnog istupanja?
Koliko će novinara odustati od istraživanja priče, koliko aktivista od prijavljivanja ekološke devastacije ili korupcije, ako znaju da ih nakon objavljene informacije može čekati višegodišnja parnica?
Upravo u tome leži suština organizovane kampanje zastrašivanja odnosno isključivanja javnosti koje ukratko zovemo SLAPP tužbama. Njihova svrha nije nužno dobiti spor. Često je dovoljno pokrenuti postupak koji će trajati godinama, zahtijevati angažman advokata, donositi nove troškove i stvarati psihološki pritisak. Sud tada postaje sredstvo zastrašivanja, a sam postupak kazna, bez obzira na njegov konačni ishod.
Na takvu praksu godinama su upozoravale novinarske organizacije širom Evrope, tvrdeći da se građanske parnice sve češće koriste kako bi se obeshrabrili oni koji istražuju korupciju, ukazuju na zloupotrebe ili kritikuju nosioce političke i ekonomske moći.
Anti-SLAPP direktiva – početak koji bi mogao stati u kraj lažnim tužbama
Aktivisti, novinari i odgovorni političari već duže vrijeme upozoravaju na lažne tužbe kojima se ne želi dokazati da tuženi laže, već zloupotrjebiti pravni sistem i ućutkati svaki kritički glas.
Evropska unija je to tek 2024. godine prepoznala institucionalno i mehanizme borbe protiv zloupotrebe ugradila u zajednički pravni okvir.
Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever smatra da je upravo to najveći značaj Direktive.
„Prvi put imamo zajednički europski pravni okvir kojim se prepoznaje da se sudski postupci mogu zloupotrebljavati za zastrašivanje novinara, aktivista, organizacija civilnog društva i drugih osoba koje djeluju u javnom interesu. Ono što smo živjeli godinama sada je napisano u europskom zakonu.“
Za Evropsku federaciju novinara to je bio dugo očekivani korak, ali ne i kraj borbe. Direktiva se odnosi samo na prekogranične slučajeve, dok se najveći broj SLAPP tužbi vodi unutar granica jedne države. Zbog toga Evropska federacija novinara od početka insistira da zemlje članice evropska pravila ugrade u domaće odnosno nacionalne zakone, uvedu mogućnost ranog odbacivanja očigledno neosnovanih tužbi, osiguraju naknadu troškova za tuženog i sankcionišu zloupotrebu sudskog sistema.
Priznanje da se sudski postupci mogu zloupotrebljavati kao sredstvo pritiska za mnoge je predstavljalo jednako važnu političku koliko i pravnu poruku.
Evropska federacija novinara od početka zagovara da države članice odu korak dalje od minimalnih zahtjeva Evropske unije i u svoje zakonodavstvo ugrade zaštitu koja će važiti i za domaće slučajeve.
„Direktiva je potaknula zakonodavne reforme diljem Europe i gotovo sve države bile su prisiljene otvoriti raspravu o tome kako bolje zaštititi novinare i one koji djeluju u javnom interesu. Ali većina SLAPP tužbi vodi se na nacionalnoj razini i zato zaštitu treba proširiti upravo na te slučajeve“, kaže Sever.
Šta donosi direktiva?
Najveća prednosti direktive je što ona ohrabruje, ali i obavezuje zemlje članice da u domaće zakonodavstvo ugrade odredbe zakone koje će dovesti do toga da sud već na samom početku parnice prepozna kada se radi o očigledno neosnovanoj tužbi čija svrha nije zaštita nečijeg ugleda nego pritisak na tuženog.
Sud tada odbacuje tužbu, a rezultat je da takvi postupci ne traju godinama.
Najmlađa članica EU je među državama koje su Direktivu prenijele u domaće zakonodavstvo u predviđenom roku, a u jednom dijelu otišla je i dalje od minimalnih evropskih zahtjeva.
Novi zakon primjenjuje se i na domaće, a ne samo prekogranične postupke, uvodi mogućnost ranog odbacivanja očigledno neosnovanih tužbi, predviđa naknadu troškova za tuženog i novčane sankcije za zlonamjerne tužioce.
Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje Republike Hrvatske čak uvodi i prepoznaje pojam zlonamjernih sudskhi postupaka protiv javnog djelovanja.
“To su sudski postupci koji nisu pokrenuti radi stvarnog isticanja ili ostvarivanja prava, nego čija je glavna svrha sprječavanje, ograničavanje ili sankcioniranje javnog djelovanja, pri čemu se često iskorištava neravnoteža moći između stranaka i kojima se nastoje ostvariti neosnovane tužbe”, navodi se u zakonu.
Zakonsko rješenje predviđa da se prije ulaska u višegodišnji sudski proces na pripremnom ročištu kada sud odlučuje da li je tužbeni zahtjev uopšte osnova.
“Kada se utvrdi da je tužitelj vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja, sud će izreći tužitelju pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 20 % vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 10.000,00 eura odnosno tužitelju fizičkoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 10 % vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 3000,00 eura”, navodi se u zakonu.
To, međutim, ne znači da je hrvatski model bez nedostataka. Jedna od glavnih zamjerki odnosi se na činjenicu da se novi mehanizmi ne primjenjuju na krivične postupke, pa novinari i dalje mogu biti izloženi dvostrukom pritisku – kroz građanske i krivične predmete zbog djela protiv časti i ugleda.
„Pravi test tek slijedi. Uspjeh zakona neće ovisiti samo o njegovom tekstu nego prije svega o sudskoj praksi, odnosno o tome koliko će sudovi biti spremni koristiti institut ranog odbacivanja tužbi i prepoznati kada je riječ o pokušaju zastrašivanja“, kaže Sever.
To pitanje danas nije važno samo za Hrvatsku. Evropska komisija je prije nekoliko dana pokrenula postupke protiv 14 država članica koje nisu na vrijeme prenijele Direktivu u svoje zakonodavstvo. Među njima su Austrija, Njemačka, Italija, Španija, Grčka, Mađarska, Irska, Portugal i još nekoliko članica Evropske unije. Riječ je o prvoj fazi postupka zbog povrede prava Evropske unije, koji može završiti i pred Sudom Evropske unije ukoliko države ne ispune svoje obaveze.
Na prvi pogled moglo bi izgledati paradoksalno da Evropska unija sankcioniše vlastite članice zbog propisa koji je tek nedavno usvojila. Međutim, upravo u tome Sever vidi jednu od najvažnijih poruka za zemlje kandidatkinje.
„Voljela bih vjerovati da ovo pokazuje kako se provedba Direktive neće svoditi na formalno donošenje zakona, nego da će Evropska komisija zaista pratiti kako države ispunjavaju svoje obaveze. To je važno i za zemlje kandidatkinje jer pokazuje da se od njih neće očekivati samo usvajanje propisa nego i njihova učinkovita provedba.“
Sa druge strane, brojne članice pokazuju da su direktivu shvatile ozbiljno. U Belgiji je jedan sud prvi put izričito označio postupak kao SLAPP, dok je Grčka krajem jula usvojila zakon kojim, osim prenošenja EU Anti-SLAPP direktive, uvodi i zaštitu od domaćih SLAPP tužbi, uključujući rano odbacivanje takvih postupaka i retroaktivnu primjenu novih zaštitnih mehanizama.
“Poljska je jedan od pozitivnih primjera. Nedavno je usvojila zakonodavstvo koje odražava i Direktivu EU i Preporuku Vijeća Evrope, čime pruža zaštitu koja nadilazi prekogranične postupke. Ukrajina je također pripremila nacrt zakonodavstva protiv SLAPP-a koji se oslanja na oba instrumenta, dok Moldavija i Armenija provode relevantne zakonodavne reforme uz podršku projekata saradnje Vijeća Evrope. Širom jugoistočne Evrope Vijeće Evrope također podržava razvoj zakonodavstva i jačanje kapaciteta sudija, tužilaca, advokata i drugih aktera za prepoznavanje i rješavanje SLAPP slučajeva”, kažu iz Vijeća Evrope za Buku.
Pojašnjavaju da je za mnoge evropske države, posebno države članice EU, dodatni izazov predstavlja osiguravanje da domaće zakonodavstvo odražava i Direktivu EU protiv SLAPP-a i šire standarde utvrđene Preporukom Vijeća Evrope.
“Neke države se prvenstveno fokusiraju na prenošenje Direktive EU, koja se primjenjuje samo na prekogranične građanske i privredne postupke. Nasuprot tome, Preporuka Vijeća Evrope obuhvata i domaće i prekogranične postupke te promoviše širi spektar zakonodavnih, procesnih i političkih mjera”, dodaju iz Vijeća Evrope.
Koje su obaveze BiH?
Provedba direktive o zaustavljanju zlonamjernih sudskih postupaka za Bosnu i Hercegovinu to više nije samo dio evropske političke agende. Ono postaje i pitanje domaćeg pravosuđa, posebno u trenutku kada se u Federaciji BiH govori o izmjenama Zakona o zaštiti od klevete, dok je u Republici Srpskoj napravljen potpuno suprotan korak ponovnim uvođenjem krivičnog djela klevete.
Iz Vijeća Evrope za Buku kažu da se novinari, branitelji ljudskih prava i organizacije civilnog društva u BiH i dalje se suočavaju s pravnim, političkim i ekonomskim pritiscima koji mogu imati odvraćajući efekat na učešće javnosti i nezavisno izvještavanje.
“Ponovna kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj, zajedno s drugim zakonodavnim inicijativama koje mogu dodatno ograničiti prostor za djelovanje civilnog društva, pojačala je zabrinutost zbog ukupnog okruženja u kojem djeluju nezavisni mediji i civilno društvo.”
Ove zabrinutosti u skladu su s nalazima Godišnjeg izvještaja generalnog sekretara Vijeća Evrope za 2026. godinu, „Sigurnost Evrope počinje demokratijom“, u kojem se zastrašivanje novinara, politički pritisak na nezavisne medije i sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva navode među ključnim izazovima u Bosni i Hercegovini.
Iako Bosna i Hercegovina nije članica EU, ovi dokumenti nisu samo mrtvo slovo na papiru za naš pravni sistem, već svojevrsni putokaz i pravno obavezujući standard, pojašnjava advokat Aleksandar Jokić.
Preporuke Vijeća Evrope, dodaje, za nas imaju direktnu težinu jer je BiH članica Vijeća Evrope, a Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) ima supremaciju nad domaćim zakonodavstvom prema Ustavu BiH.
“Član 10. EKLJP garantuje slobodu izražavanja, a Evropski sud za ljudska prava već uveliko razvija praksu prepoznavanja SLAPP tužbi. EU Direktiva, s druge strane, predstavlja pravnu tekovinu s kojom BiH, kao zemlja kandidat, ima obavezu usklađivanja svog zakonodavstva. Ovi dokumenti su važni jer nam daju gotovu, međunarodno priznatu definiciju zloupotrebe procesnih prava u svrhu cenzure. Oni nam oduzimaju izgovor da “ne znamo kako” da pravno definišemo i spriječimo ovakve zloupotrebe”, kaže Jokić.
Srž odbrane odbrane od SLAPP-a i vidi u mogućnosti ranog odbacivanja očigledno neosnovanih tužbi i dosuđivanje punih troškova postupka tužiocu koji zloupotrebljava sudski proces.
Pojašnjava i da zbog rigoroznog pravnog jezika, ali i teškoća direktnog prevođenja pravnih akata, mora ukazati da ovdje nije riječ o odbacivanju tužbe nego o odbijanju tužbenog zahtjeva.
“Trenutno, naši Zakoni o parničnom postupku (ZPP) nemaju efikasan filter za rano zaustavljanje očigledno neosnovanih tužbi. Kada vas moćan političar ili korporacija tuži, vi ste osuđeni na višegodišnji sudski proces. Taj proces zahtijeva novac za advokata, vrijeme, odlaske na ročišta i nosi ogroman psihološki teret. To je takozvani odvraćajući efekat (chilling effect), gdje tužilac ne mora ni dobiti spor, on vas je pobijedio samim iscrpljivanjem.”
Mehanizam ranog odbijanja tužbenog zahtjeva bi omogućio sudu da, čim prepozna indikatore SLAPP-a tužbeni zahtjev odbije prije nego što postupak uopšte počne gutati resurse tuženog. To bi trebalo da bude dodatna, umetnuta faza postupka prije pripremnog ročišta, kako ja to vidim.
“Dosuđivanje punih troškova (i potencijalno penalizacija tužioca) mijenja ekonomsku računicu. Trenutno se tužiocima “isplati” podnositi ovakve tužbe jer je rizik od gubitka spora minimalan u odnosu na štetu koju nanose tuženom. Kada bi znali da će za zloupotrebu suda morati platiti stvarne i kaznene troškove, broj ovakvih tužbi bi trebalo da drastično opadne, mada ništa nije garant, jer dosta će zavisiti od primjene normi.”
Vijeće Evrope se ovim izazovima bavi i kroz kampanju „Novinari su važni“ promovišući primjenu njihovih standarda o sigurnosti novinara i oslanja se na nalaze Platforme Vijeća Evrope za sigurnost novinara, koja nastavlja dokumentovati prijetnje, napade i zloupotrebu sudskih postupaka koji pogađaju medijske profesionalce širom Evrope. Kampanja je u Bosni i Hercegovini pretočena u konkretne aktivnosti kroz uspostavljanje Nacionalnog odbora kampanje, kojim koordinira Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.
Međutim, na zakonodavnom nivou Bosna i Hercegovina još nije uvela posebne mehanizme zaštite od SLAPP tužbi, poput mehanizama za rano odbacivanje očigledno neosnovanih tužbi, procesnih zaštita za tužene ili efikasnih pravnih lijekova za žrtve zloupotrebe sudskih postupaka.
“Pozitivan pomak predstavlja činjenica da je koalicija organizacija civilnog društva i predstavnika medija, koju koordinira Udruženje „Justice for Journalists“ i u kojoj učestvuje portal Valter, pripremila nacrt izmjena propisa o parničnom postupku s ciljem uvođenja mehanizama protiv SLAPP-a u skladu s Preporukom Vijeća Evrope i Direktivom EU protiv SLAPP-a”, naglašavaju iz Vijeća Evrope.
Dok je Federaciji BiH pokrenuta je inicijativa za izmjene Zakona o zaštiti od klevete, u Republici Srpskoj takav proces nije ni započeo. Inicijative civilnog sektora postoje, poput one koju je centar za životnu sredinu u maju ove godine predao Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Dok je Federaciji BiH pokrenuta je inicijativa za izmjene Zakona o zaštiti od klevete, u Republici Srpskoj takav proces nije ni započeo. Inicijative civilnog sektora postoje, poput one koju je centar za životnu sredinu u maju ove godine predao Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Izrađeni nacrt Zakona o zaštiti lica koja promiču ljudska prava i slobode Republike Srpske, obrazložili su iz Centra, ima za cilj introdukciju posebnog mehanizma zaštite društveno angažovanih građana i grupa, koji zbog svog djelovanja mogu da budu izloženi različitim pritiscima.
Sve to otvara pitanje da li je moguće uspostaviti jedinstvene anti-SLAPP standarde u zemlji koja ima različite pravne sisteme i podijeljene nadležnosti?
Jokić nema dilemu.
“Pravno gledano, uspostavljanje jedinstvenih standarda je apsolutno moguće; politički gledano, to je trenutno izuzetno izazovno. Tačno je da su građansko pravo i zaštita od klevete u nadležnosti entiteta (Republika Srpska i Federacija BiH imaju svoje zakone o zaštiti od klevete i ZPP-ove), ali je bitno naglasiti da su ovi propisi skoro identični i nisu osnov za nejednaku praksu i zaštitu prava u ovoj oblasti. Međutim, osnovno ljudsko pravo na slobodu izražavanja nije entitetsko, već ustavno i konvencijsko.”
Iskustva evropskih zemalja pokazuju da samo usvajanje zakona nije dovoljno pa je vidljivo da bi za uspješnu primjenu budućih anti-SLAPP mehanizama u BiH bila neophodna edukacija advokata, sudija i drugih nosilaca pravosudnih funkcija.
“Zakon koji sudija ne razumije je zakon koji se ne primjenjuje. Iskustvo nam govori da najbolji evropski propisi u našoj praksi često budu obesmišljeni. SLAPP tužbe su kameleoni. One na prvi pogled izgledaju kao sasvim legitimne tužbe za naknadu štete zbog klevete. Da bi mehanizam ranog odbijanja, recimo, funkcionisao, sudija mora biti edukovan da ne gleda samo formu tužbe, već da prepozna namjeru i disbalans moći, kao i da prepozna indikatore. Takođe, advokati moraju biti osposobljeni da pravilno istaknu anti-SLAPP prigovore i ponude sudu argumentaciju zasnovanu na praksi Evropskog suda za ljudska prava”, kaže Jokić.
Bez ciljane i sistemske edukacije, sudovi će iz opreza ili inercije odbijati da primjene mehanizme koje do sada nisu viđali ni koristili u praksi.
Azra Berbić, aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije Atelje za društvene promjene, podsjeća da BiH – kao država kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji, ima obavezu usklađivanja svog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU, posebno kada je riječ o zaštiti osnovnih ljudskih prava i demokratskih standarda.
Sloboda izražavanja i pravo građana da učestvuju u pitanjima od javnog interesa, kaže, predstavljaju temelj tih standarda.
Upravo je zaštita tog prostora jedan od ključnih ciljeva EU Anti-SLAPP direktive i Preporuke Vijeća Evrope o zaštiti osoba koje učestvuju u javnom djelovanju od strateških tužbi protiv javnog učešća.
“U Bosni i Hercegovini, ali i širom regije, nažalost, sve više svjedočimo sužavanju prostora za slobodu izražavanja i djelovanja. Aktivisti i aktivistkinje, novinari i novinarke sve su češće izloženi različitim oblicima pritiska, od represivnih mjera i restriktivnih izmjena zakonskog okvira, do smanjivanja standarda i institucionalnih mehanizama zaštite slobode izražavanja. Istovremeno, pojedinci i kompanije sa značajnim finansijskim i političkim resursima imaju mogućnost da zloupotrijebe pravni sistem kako bi iscrpljivali one koji govore o pitanjima od javnog interesa”, kaže Berbić.
Posebno je zabrinjava činjenica da SLAPP u Bosni i Hercegovini više ne možemo posmatrati isključivo kroz građanske postupke i tužbe za navodnu klevetu.
“Sada svjedočimo i korištenju krivičnopravnog sistema protiv ljudi koji djeluju u javnom interesu. Slučaj aktivista i aktivistkinja Karton revolucije pokazuje koliko daleko takva praksa može otići, protiv njih se vodi dugotrajan krivični postupak zbog presijecanja ilegalnog crijeva za vodu na Prokoškom jezeru, iako u postupku nije utvrđen ni vlasnik tog crijeva niti konkretna šteta koja je navodno nastala”, dodaje Berbić.
Kao članice Anti-SLAPP Case Coalition, zajedno sa kolegama i organizacijama koje su imale direktno iskustvo u zagovaranju i procesu prenošenja Anti-SLAPP standarda u nacionalna zakonodavstva, smatraju da BiH mora što prije pristupiti uspostavljanju sveobuhvatnog pravnog okvira za zaštitu od SLAPP postupaka.
Kakva je budućnost novinarstva i aktivizma bez zakonske zaštite?
Uspjela je, ponosna je i pobijedila je, ali Hajrija je svjesna da je izvor njene snage i uspjeha to što je govorila istinu i što je pravnica.
Često se pita šta bi bilo da je na njenom mjestu bio neko drugi. Ne može da zamisli, ali zamišlja okruženje u kojem postoji Anti-SLAPP zakon.
“To ne samo da bi štedjelo samog tuženog u smislu resursa i psihičkog stanja, nego bi štedjelo i javni novac na radu suda. SLAPP zauzme sudiju, sudnicu, odgađa druge bitne predmete i bavi se nečijom povrijeđenom taštinom. I uglavnom je to taština uvrijeđenog kriminalca koji priča o poštenju ko baba o uštipcima.”
Ako Bosna i Hercegovina u narednim godinama ne uskladi svoje zakonodavstvo s evropskim anti-SLAPP standardima, to će imati ozbiljne i drugotrajne posljedice.
Za medije, ali i za evropske integracije.
“Doći će do epidemije autocenzure, čemu u RS već uveliko svjedočimo. Novinari, suočeni s rizikom od višegodišnjih procesa, finansijskog kolapsa i krivičnog gonjenja (u RS), prestaće da istražuju teme od javnog interesa, poput korupcije i zloupotrebe položaja. Javni prostor će biti prepušten onima koji imaju novac da plate advokate da ućutkaju svaku kritiku ili da plate portaloide bez impresuma da zagađuju javni prostor i raspiruju mržnju i nepovjerenje. To je put u društvo bez demokratskog korektiva”, upozorava Jokić.
Turska: Civilno društvo priprema teren i edukuje javnost
Dok Evropska unija opominje i pokreće postupke nad sovjim članicama jer izbjegavaju provesti direktivo kojom se štite aktivisti i novinari, oni koji se decenijama nalaze u predsoblju Evropske unije ne znaju kada će u svojim državama dobiti kvalitetan zakon, ali organizacije civilnog društva i novinari grade mrežu koja prati slučajeve SLAPP-a.
SLAPP Watch Coalition Turkeyosnovana zato što u Turskoj nije postojao poseban nacionalni mehanizam za identifikaciju, dokumentovanje i analizu SLAPP tužbi, kaže njen osnivač Kurtuluş Baştimar.
Prije toga su različite organizacije pratile pitanja iz svojih oblasti djelovanja, ali nije postojala nezavisna struktura koja bi mogla sagledati pravni pritisak na novinare, branioce okoliša, akademsku zajednicu, umjetnike, advokate i organizacije civilnog društva kao dio istog demokratskog izazova.
“Naš cilj nije bio samo da pojam SLAPP uvedemo u javnu raspravu, već da izgradimo održivu infrastrukturu za praćenje pravnog pritiska, strateških tužbi, evidenciju sudskih predmeta, izvještavanje i zagovaranje javnih politika”, kaže Baştimar.
Istovremeno su osnovali i Free Press Monitor, prvu i jedinu nezavisnu medijsku platformu u Turskoj posvećenu isključivo SLAPP tužbama, pravnom pritisku i slobodi izražavanja.
“Dok se SLAPP Watch Coalition bavi praćenjem, analizom sudskih postupaka i izvještavanjem, Free Press Monitor o tim slučajevima izvještava kroz nezavisno novinarstvo, osiguravajući da važni predmeti ostanu vidljivi javnosti umjesto da nestanu u sudskim spisima.”
Iako tamošnji parlament nije usvojio izmjene zakona kojima bi se kritički glasovili spasili zlonamjernog i višegodišnjeg sudskog iscrpljivanja, rezultati ove koalicije su uveliko vidljivi: svijest o SLAPP tužbama značajno je porasla među novinarima, advokatima, braniocima okoliša i organizacijama civilnog društva.
“Sve više ljudi prepoznaje da zloupotreba sudskih postupaka nije samo pojedinačni pravni spor, već može predstavljati sredstvo za obeshrabrivanje učešća javnosti. Međutim, institucionalna svijest i dalje je ograničena. Turska još uvijek nema poseban zakon protiv SLAPP tužbi niti odgovarajuće procesne zaštitne mehanizme”, kaže Baştimar.
Posebno je ponosan što su sada stvorili institucionalnu memoriju o pravnom pritisku u Turskoj.
Koalicija sistematski prati, klasifikuje i analizira predmete, dok Free Press Monitor o njima izvještava kroz nezavisno novinarstvo.
“Ovaj integrisani model omogućava nam da prepoznamo obrasce koji se ponavljaju, umjesto da posmatramo izolovane incidente.”
Ovakav model civilnog nadzora sudskog proganjanja aktivista i novinara mogao bi se primjeniti i u BiH.
“Nemojte čekati usvajanje zakona protiv SLAPP tužbi da biste uspostavili mehanizam za njihovo praćenje. Nezavisni monitoring treba započeti odmah. Pouzdani dokazi ključni su za pokazivanje razmjera problema i stvaranje zamaha za zakonodavne reforme”, savjetuje Baştimar.
Ovaj tekst je nastao u okviru nagradnog konkursa za novinare i novinarke, koji je sprovela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT u junu 2026. godne.