Žute, zelene i narandžaste naslage, bazeni koji ključaju, ekstremna kiselost, ogromne količine soli i otrovni gasovi. Dallol u Etiopiji izgleda kao pejzaž sa druge planete, ali upravo zbog ekstremnih uslova predstavlja jednu od najzanimljivijih prirodnih laboratorija za naučnike koji proučavaju granice života.
Na prvi pogled, Dallol djeluje kao mjesto iz nekog naučnofantastičnog filma. Intenzivne boje mineralnih naslaga i neobični oblici terena stvaraju pejzaž koji gotovo da ne liči na Zemlju.
Ipak, iza njegove fascinantne ljepote krije se izuzetno neprijateljsko okruženje.
Na ovom području istovremeno se pojavljuju visoke temperature, ekstremna kiselost, visoke koncentracije soli i različiti gasovi koji izlaze iz tla. Zbog toga je Dallol postao važna lokacija za istraživanje jednog od najtežih pitanja biologije – koliko daleko život može opstati?
Ekipa YouTube kanala Fearless & Far, poznatog po istraživanju teško dostupnih destinacija, posjetila je ovo područje. Zbog prisustva potencijalno opasnih gasova tokom obilaska su koristili zaštitne maske.
MJESTO GDJE SE ZEMLJINA KORA „RAZVLAČI“
Dallol se nalazi u Danakilskoj depresiji na sjeveroistoku Etiopije, jednom od geološki najaktivnijih područja na planeti.
Područje je povezano sa procesima razdvajanja tektonskih ploča, zbog čega se ispod površine odvijaju intenzivni geološki i hidrotermalni procesi.
Vulkanska aktivnost, podzemna toplota i isparavanje stvaraju neobičnu kombinaciju soli, kiselih tečnosti i mineralnih naslaga.
Rezultat je pejzaž u kojem se na malom prostoru mogu vidjeti bazeni različitih boja, kristalizovane naslage soli i mjesta na kojima iz tla izlaze gasovi.
Upravo zbog takvog izgleda Dallol se često opisuje kao jedno od mjesta na Zemlji koje najviše podsjeća na površinu neke vanzemaljske planete.
MOŽE LI ŽIVOT PREŽIVJETI OVDJE?
Dallol je posebno zanimljiv zbog pitanja koje se nameće čim se pogledaju njegovi ekstremni uslovi: da li je ovo granica nakon koje ni najotporniji mikroorganizmi više ne mogu opstati?
Na Zemlji su mikroorganizmi pronađeni u nevjerovatno neprijateljskim sredinama.
Neki žive u izrazito slanim vodama, drugi u veoma kiselim sredinama, duboko ispod površine Zemlje ili u blizini hidrotermalnih izvora na dnu okeana.
Zbog toga su naučnici pretpostavljali da bi i ekstremni bazeni Dallola mogli predstavljati stanište nekim do sada nepoznatim oblicima mikrobiološkog života.
Međutim, istraživanja su ponudila mnogo složeniju sliku.
Tim naučnika koji je predvodila biologinja Purificación López-García iz francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) analizirao je uzorke iz različitih dijelova područja.
U najekstremnijim bazenima, gdje se istovremeno kombinuju visoka temperatura, ekstremna kiselost i ogromna koncentracija soli, nisu pronađeni uvjerljivi dokazi o prisustvu mikrobnog života.
OKOLINA NIJE BEZ ŽIVOTA
Ipak, zaključak nije da je čitav Dallol potpuno sterilan.
Naprotiv.
U okolnim pustinjskim i slanim područjima naučnici su pronašli halofilne arheje – mikroorganizme koji su posebno prilagođeni životu u sredinama sa veoma visokim koncentracijama soli.
Problem nastaje kada se ekstremni uslovi pojave istovremeno.
Mikroorganizam može biti prilagođen visokoj temperaturi. Drugi može podnijeti ekstremnu kiselost. Treći može živjeti u veoma slanoj vodi.
Ali kombinacija svih tih faktora može predstavljati potpuno drugačiji izazov.
Posebno važnu ulogu imaju hemijski sastav vode i visoke koncentracije određenih soli, uključujući magnezijumove soli.
Zbog toga Dallol pokazuje da prisustvo tečne vode samo po sebi nije dovoljno da bi se neko okruženje smatralo pogodnim za život.
DALLOL JE ZANIMLJIV I ZBOG POTRAGE ZA ŽIVOTOM U SVEMIRU
Upravo ovaj zaključak čini Dallol važnim i za astrobiologiju – nauku koja proučava mogućnost života izvan Zemlje.
Kada svemirske misije otkriju tragove vode na nekoj planeti ili mjesecu, voda se često posmatra kao jedan od ključnih sastojaka potrebnih za život.
Ali Dallol pokazuje da priča nije tako jednostavna.
Voda može postojati, a da uslovi istovremeno budu toliko ekstremni da život ne može opstati.
Zato ovakva mjesta na Zemlji služe kao svojevrsne prirodne laboratorije. Proučavajući organizme koji preživljavaju ekstremne uslove, ali i mjesta na kojima čak ni mikrobi ne opstaju, naučnici pokušavaju bolje razumjeti šta je zaista potrebno da bi život postojao.
PEJZAŽ KOJI IZGLEDA VANTEZEMALJSKI
Dallol zbog toga predstavlja neobičan spoj ljepote i opasnosti.
Njegove žute, zelene i narandžaste boje nastaju zbog različitih minerala i hemijskih procesa, dok visoke temperature, kiseline, so i gasovi stvaraju okruženje u kojem čovjek može biti izložen ozbiljnim rizicima.
Ipak, upravo ono što Dallol čini gotovo nenastanjivim čini ga toliko vrijednim za nauku.
Na samo jednom mjestu naučnici mogu proučavati kako ekstremna temperatura, kiselost, salinitet i hemijski sastav zajedno utiču na mogućnost opstanka života.
Dallol zato nije samo neobičan pejzaž u srcu Etiopije. On je i svojevrsni prirodni eksperiment koji naučnicima pomaže da odgovore na jedno od najvećih pitanja koje čovječanstvo postavlja:
Koliko su zaista široke granice života – na Zemlji i izvan nje?