Profesor Fizičkog vaspitanja, 35-godišnji Velibor Vujić iz Bijeljine,
u martu 2021. godine je osuđen za spolno uznemiravanje maloljetne
učenice Srednje tehničke škole „Mihajlo Pupin” u Bijeljini. Ipak, nakon
presude je nastavio raditi u prosvjeti.
„On, inače, ima papir da nije kažnjavan”, rekao je novinarima Centra
za istraživačko novinarstvo (CIN) Mićo Stojišić, direktor
Srednjoškolskog centra „Vuk Karadžić“ u Loparama gdje Vujić danas radi.
Stojišić tvrdi kako nije znao da je Vujić osuđen za uznemiravanje
učenice niti je školi to službeno dojavljeno.
U presudi je navedeno da je profesor Vujić preko Facebooka učenici
slao poruke vulgarnog, seksualnog i neprimjerenog sadržaja, tražeći od
nje da mu pošalje svoje fotografije u donjem vešu, da mu odgovara na
razna pitanja seksualne prirode te da potom izbriše poruke.
Nakon što je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini protiv njega
podiglo optužnicu, sporazumno je priznao krivicu i kažnjen je uslovnom
zatvorskom kaznom od sedam mjeseci. Vujić nije jedini koji je nastavio
raditi u školi sa djecom nakon što je osuđen za seksualno uznemiravanje
učenika.
Novinari CIN-a su pronašli da je od 2012. godine najmanje sedam
prosvjetnih radnika nakon pravosnažnih presuda ostalo u prosvjeti.
Dvojica među njima i danas rade, jedan je dao otkaz, a ostali su u
međuvremenu penzionisani.
Novinari nisu mogli identificirati dvojicu osuđenih prosvjetnih
radnika jer su sudovi u presudama prikrili njihova imena i nazive škola u
kojima su počinili krivična djela. Većina direktora u školama tvrde
kako nisu znali da su njihovi nastavnici osuđeni, dok pojedini štite
njihov identitet.
Oni su osuđivani uslovnim zatvorskim kaznama od dva mjeseca do
najviše zatvorske kazne od tri godine za bludne radnje i obljube
maloljetnih učenika i učenica jer su: protiv njihove volje ih ljubili,
dirali po tijelu, govorili vulgarne riječi i slali poruke seksualnog i
drugog neprimjerenog sadržaja.
Mnogi od njih nisu željeli razgovarati sa novinarima CIN-a ili se nisu javljali na pozive.
Osuđeni i dalje rade sa učenicima
Nakon što je podignuta optužnica protiv Velibora Vujića zbog
seksualnog uznemiravanja učenice, on je 2020. godine sporazumno napustio
Srednju tehničku školu „Mihajlo Pupin“ u Bijeljini.
Direktor Milenko Maksimović kaže da mu nije poznato da li je nakon
odlaska nastavio raditi u drugim školama: „Mi smo sve po protokolu
preduzeli odmah i tako da smo, bukvalno, uz pomoć ministarstva i svih
institucija reagovali (…) tako da je uz našu reakciju profesor podigao
papire iz naše škole”.
Međutim, novinari CIN-a otkrivaju da je Vujić svoj prosvjetni put
kratko nastavio u Osnovnoj školi „Veljko Čubrilović“ u Priboju kod
Lopara. Vojislav Božić, direktor škole, rekao je novinarima da u
trenutku kada se prijavio na konkurs, škola nije znala da je Vujić
osuđivan za bludne radnje. Zbog sudskog procesa u vezi sa radnim
statusom Vujića škola je prekinula saradnju s njim. Božić kaže da „ne
želi imati bilo kakvu saradnju s takvim ljudima”.
Vujić je ubrzo pronašao novi angažman u Srednjoškolskom centru „Vuk
Karadžić“ u Loparama gdje i danas srednjoškolcima drži časove Fizičkog
vaspitanja četiri časa sedmično. Direktor Mićo Stojišić kaže da nije
znao da je Vujić osuđivan za seksualno uznemiravanje.
„On, inače, ima papir da nije kažnjavan i da se ne vodi taj postupak.
Imamo sve da nije kažnjavan, da je sve uredu”, odgovorio je Stojišić.
Vujić se nije javljao na pozive i poruke novinara CIN-a.
Uvjerenje o nekažnjavanju izdaju nadležna ministarstva unutrašnjih
poslova (MUP). Međutim, zakon je propisao brisanje presuda iz krivičnih
evidencija u određenim rokovima, a nakon čega se u uvjerenjima koja se
izdaju građanima ne navodi da li su osuđivani. S druge strane, nadležni
sudovi po donošenju pravosnažne presude izdaju uvjerenja o nevođenju
krivičnog postupka.
Takvo uvjerenje iz Općinskog suda u Sarajevo bilo je dovoljno
sarajevskom nastavniku Sporta i tjelesnog odgoja Samiru Alihodžiću da se
vrati na posao u Osnovnu školu „Grbavica I“. On je u novembru 2021.
godine osuđen zbog bludnih radnji nad učenicom ove škole.
Izrečena mu je jednogodišnja kazna zatvora i sud mu je zabranio da
godinu dana obavlja dužnost nastavnika. On je zatvorsku kaznu zamijenio
novčanom i vratio se na isto radno mjesto nakon što mu je u novembru
2022. godine istekla zabrana.
„On je to uvjerenje mogao da dobije od suda jer ovo je okončan
postupak. Znači, nije bilo nikakve zakonske smetnje da njemu sud izda
uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka”, rekli su iz Općinskog suda u
Sarajevu.
Mogućnost zamjene zatvorske kazne za novčanu uvedena je kako bi se
smanjila gužva u zatvorima. Dužina kazne koja se može zamijeniti,
novčani iznosi i načini plaćanja nisu ujednačeni na nivou Bosne i
Hercegovine (BiH).
Podsjećamo, CIN je krajem 2019. godine otkrio da su osuđenici u BiH i
ranije otkupljivali zatvorske kazne za spolni odnos sa nemoćnim
osobama. Ovu mogućnost koriste i osuđenici iz Srbije i Hrvatske koji uz
bh. državljanstvo u ovu zemlju prenose svoje kazne kako bi izbjegli
zatvor.
Roditelji Osnovne škole „Grbavica I“ su zatražili od škole da otpusti
Alihodžića te da mu onemogući dalje obavljanje posla gdje bi mogao biti
u kontaktu s maloljetnom djecom.
„Zahtijevamo da se odmah, bez odlaganja, pokrene postupak kojim će
nastavniku S. A. biti prekinut radni odnos u školi ‘Grbavica I’. Ovo je
jedini zahtjev koji imamo, bez alternative, kao roditelji čija djeca
pohađaju ovu školu i naša je obaveza da istrajemo u tome, jer je to
jedino rješenje koje je u interesu svih nas, a najviše naše djece”,
poručili su iz Vijeće roditelja Osnovne škole „Grbavica I“.
Usljed pritiska javnosti i roditelja, Alihodžić je polovinom decembra
2022. godine dao otkaz. Advokat sarajevskog nastavnika Alen Nakić kaže
da je Alihodžić o tome školu obavijestio elektronskim putem.
„Pravna pozicija gospodina Alihodžića bila je takva da u momentu kada
se počinju dešavati ove radnje apsolutno nije postojalo zakonsko
uporište za prestanak radnog odnosa, ali, evo, gospodin Alihodžić se
odlučio da povuče ovaj potez kako bi se situacija smirila, kako se niko
ne bi osjećao ugroženim njegovim boravkom u školi, posebno ne ta djeca s
kojima je dugo godina sarađivao“, rekao je Nakić.
Još jedan prosvjetni radnik Davor Vidaković iz Doboja je osuđen na
zatvorsku kaznu od četiri mjeseca 2018. godine zbog obljube zloupotrebom
položaja dok je bio na poziciji profesora i direktora ustanove „Đački
dom“ u Doboju. On je karijeru nastavio kao profesor i saradnik
Univerziteta za poslovni inžinjering i menadžment u Banjoj Luci (PIM) na
Fakultetu računarskih nauka u Istočnom Sarajevu.
Dragan Mitrović, osnivač Odjeljenja PIM-a u Istočnom Sarajevu, rekao
je novinarima kako nije imao informacije da je Vidaković osuđivan. Kako
kaže, on je prilikom zapošljavanja fakultetu dostavio dokumente iz
aprila 2020. godine: uvjerenje o nekažnjavanju i uvjerenje da se protiv
njega ne vodi krivični postupak.
Mitrović dodaje da je PIM u međuvremenu anonimno upozoren na
Vidakovića, kada su ponovo od profesora zatražili da fakultetu dostavi
dokumente iz MUP-a i nadležnog suda. Fakultet je tada dobio dokumente
kojim je, kako kaže Mitrović, potvrđeno da ni kroz operativnu ni kroz
kaznenu evidenciju profesor nije osuđivan za bilo koje djelo.
Na pitanje šta će fakultet poduzeti u vezi sa činjenicom da je
Vidaković pravosnažno osuđen, Mitrović je odgovorio: „Samo ukoliko se
potvrdi činjenično da postoji bilo šta što ukazuje na osnovanost tih
navoda, naravno da će sve procedure biti preduzete u skladu sa zakonom”.
Vidaković je novinarima CIN-a spustio slušalicu.
Osuđeni za bludnje radnje tiho do penzije
Ahmet Morankić je 2017. godine radio kao referent za administrativne
poslove u Srednjoj mješovitoj školi „Srebrenik“. Osuđen je uslovno na
osam mjeseci zatvora zbog bludnih radnji nad učenicom. U presudi je
navedeno da je u novembru 2012. godine kao 54-godišnjak pozvao u svoju
kancelariju maloljetnu učenicu i protiv njene volje je poljubio u usta,
govoreći joj da je „privlačna i da postoji neka energija između njih”.
Te godine je srednja škola „Srebrenik“ Morankiću izrekla lakšu
povredu radne obaveze koja se definiše kao nepažljiv i nepristojan odnos
u toku rada prema učenici i on je ostao raditi u školi nakon prijave.
Međutim, na istom radnom mjestu ostao je raditi i nakon što je osuđen −
sve dok se nije penzionisao 2020. godine.
To je novinarima CIN-a potvrdio i Morankić, navodeći da nije imao
nikakvih problema. Kada je upitan da li je škola znala za presudu, rekao
je: „Pa, šta ja znam, valjda jesu (…), sad me vraćate da moram to
rekonstruisati”.
Današnji direktor škole Mehmedalija Smajlović je rekao da uopće nije
znao da je osuđivan: „Presude nikakve nije imao. Bila je prijava (…).
Čuo sam da je neka prijava bila. E, zbog čega, kako, ja ne znam,
stvarno. Ne znam ništa da je osuđen ni da je bio na sudu povodom tog
pitanja.”
I Miodrag Maričić, profesor Fizičkog vaspitanja u Poljoprivrednoj i
medicinskoj školi u Bijeljini, ostao je raditi do penzionisanja nakon
što je osuđen za obljubu tri učenice zloupotrebom položaja u 2013.
godini.
On je tada kao 61-godišnjak pozvao učenice u svoj kabinet pod
izgovorom da ih treba ocijeniti. Jednu djevojčicu je dirao po zadnjici i
pokušavao da je poljubi i stavi u krilo, drugu je udarao po zadnjici,
milovao po kosi, vratu i stomaku, dok je trećoj, također, dirao
zadnjicu, tražio od nje da ga zagrli i poljubi. Kada je djevojčica to
odbila, on ju je pokušao poljubiti u usta.
Optužen je 2015. godine, a u martu sljedeće godine je uslovno osuđen
na jednogodišnju kaznu zatvora. Međutim, sve to vrijeme je radio kao
profesor u školi dok nije penzionisan u jesen 2016. godine. Aktuelni
direktor Poljoprivredne i medicinske škole Zoran Despotović kaže da nije
znao da je Maričić osuđen.
Ni Milomir Draganić, direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ u Rogatici,
nije znao da je bivši nastavnik Fizike Zoran Radojević 2017. godine
osuđen na šest mjeseci zatvora zbog obljube učenice zloupotrebom
položaja.
Tada 62-godišnji Radojević krivično djelo je počinio 2015. godine nad
učenicom osnovne škole. Prema presudi, učenici je u kabinetu dodirivao
grudi i bedra, zavlačio ruku ispod njene majice, a kada se izmaknula,
čvrsto ju je zagrlio i poljubio u čelo, rekavši da je ona njegova
miljenica i da će dobiti pozitivnu ocjenu. Djevojčicu je potom pozvao da
dođe poslije nastave, uz napomenu da sastanke nikome ne spominje.
Draganić je novinarima potvrdio da se Radojević u međuvremenu penzionisao: „Čim je to bio problem, on je otišao u penziju”.
Pero Šarčević, bivši profesor Geografije u Gimnaziji „Jovan Dučić“ u
Doboju, nije odgovarao na pozive novinara. On je 2012. godine osuđen na
tri godine zatvora za obljubu zloupotrebom položaja.
„Kod nas nije radio, nije ni u drugoj školi. Čekao je pa se
penzionisao u međuvremenu”, prokomentarisali su iz Gimnazije „Jovan
Dučić“ u Doboju.
Uprkos javnom interesu, sudovi i tužilaštva su u pet slučajeva
anonimizirali presude prosvjetnih radnika koje su dostavili CIN-u. Stoga
novinari uglavnom nisu mogli provjeriti da li ovi nastavnici i dalje
rade u prosvjeti.
U pojedinim presudama su u potpunosti prikriveni podaci o osuđenim
nastavnicima, dok se u drugima vide samo njihovi incijali. Među njima je
i bivši nastavnik matematike u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor u Odžaku,
inicijala M. M., osuđen na jednu godinu zatvora.
Na poziv novinara da nam otkrije identitet nastavnika, direktorica
ove škole Nada Bačić je kazala: „Ne mogu vam to reći. Ne bih ja uopće o
tome više razmišljala, da me ne vraćate na tako nešto.“
Provjere u Registru pedofila
U Republici Srpskoj postoji Registar pedofila koji vodi Ministarstvo
unutrašnih poslova RS-a. Međutim, ovaj registar nije javan i za provjeru
svakog osuđenika u registru potrebno je obratiti se MUP-u. Registar
pedofila u Federaciji BiH nikada nije formiran.
Gordana Rajić, ombudsman za djecu RS-a, pojašnjava da je izmjenama
zakona iz oblasti obrazovanja utvrđena obaveza obrazovnih ustanova da
provjeravaju osobe u Registru pedofila prilikom zasnivanja radnog
odnosa. Ipak, kaže da se ova mogućnost rijetko koristi.
Rajić kaže da se pedofili koji jednom uđu u Registar nikada ne brišu
iz ove baze: „Ti su podaci trajni i, s obzirom da postoji obaveza
organa, organizacija pa čak i udruženja da prilikom ne samo zasnivanja
radnog odnosa već i prilikom angažovanja određenih lica koja dolaze u
kontakt sa djecom, oni mogu da traže i da dobiju podatak da li se to
lice nalazi u Registru”.
Novinari CIN-a su i ranije istraživali slučajeve seksualnog
uznemiravanja na obrazovnim ustanovama i otkrili su da javni fakulteti i
akademije u BiH izbjegavaju pokretanje disciplinskih postupaka za
seksualno uznemiravanje koje je kažnjivo otkazom.
Svjedočenja studentica i studenata o nemoralu profesora prepuštaju
pravosuđu koje nije naklonjeno žrtvama – od 53 osobe prijavljene
Tužilaštvu BiH za seksualno uznemiravanje u protekloj deceniji, osuđeno
je tek pet. Stoga je podrška žrtvama koje se osnaže progovoriti
nedovoljna, a pravda teško dostižna.
CIN